Dragi prijatelji,
Podijelit ću sa Vama jednu jako zanimljivu priču o slonovima, koji iako ogromna i snažna stvorenja, budu sputani u svom kretanju – mada nisu vezani niti lancima, niti su u kavezu – već su malim užetom vezani za prednju nogu.
Razlog tome leži u činjenici da kada su slonovi mladi i mnogo manji snažni, dreseri koriste isto takvo uže kako bi slonove vezali. Slonovi bezuspješno pokušavaju i pokušavaju prekinuti uže, ali je svaki pokušaj osuđen na neuspjeh. Kako slonovi odrastaju, tako se navikavaju na činjenicu da je nemoguće pobjeći. I tako ove gorostasne životinje, obeshrabrene neuspjesima, i kada su u punoj snazi vjeruju da ih uže još uvijek može zadržati i zato i ne pokušavaju pobjeći.
Koliko nas, poput ovih slonova, ide kroz život vjerujući da neke stvari ne možemo postići jer smo nekada pokušali i nismo uspjeli? Da li svaki neuspjeh u konačnici mora ostati neuspjeh? Da li je odustajemo i onda kada prihvatimo trenutnu situaciju kao nepromjenjivu? I dopustite mi da Vas pitam – čime ste Vi vezani???
Kao i uvijek sa zadovoljstvom očekujem veliki broj Vaših komentara i zajedničkih diskusija.
Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkić
Mislim da je to “nevidljivo uže” jedna vrsta našeg neznanja oko određene stvari, odnosno naša nemogućnost da savladamo određenu situaciju. Takođe, pošto nismo svjesni posljedica koje nosi taj događaj (pozitivne ili loše) opet se ne odlučujemo na korak da uradio određenu stvar. U mom slučaju, oko nekih stvari ne odustajem toliko lahko bez obzira da li one bile teške ili lahke za uraditi, međutim oko nekih veoma brzo “dignem ruke” jer mi nanose više štete nego dobra, bilo fizičke, mentalne i u najgorem slučaju duhovne. A neke od stvari kojima sam ja svezan su vjerovatno ljudi oko mene koji ne razumije sebe pa ni druge i svezan sam nekim svojim trenutnim neznanjem.
Dunjalukom sam vezana.
Svaki neuspjeh treba da bude pouka, a ne uže koje nas drži da ne možemo dalje. Kao što je Thomas A. Edison rekao: „Nisam nikada pogriješio, samo sam pronašao 10.000 načina na koji ne radi.“
Navike čuda čine..
Naše uže je često neki neuspjeh, nekada smo nešto pokušali, nismo uspjeli, i nismo se nikada usudili da pokušamo ponovo, mada ukoliko prođe određeno vrijeme, u kome smo stekli određena iskustva i znanja mogu puno značiti, odnosno da drugi put kada probamo nešto, uspijemo.
Postoje skrivena blaga do kojih se jedino može doći prolazkom kroz mračne tamnice”. (Aid al Karni)
Neuspjeh nije ništa više od mjesta na cesti koja vodi do uspjeha, a na kojem se neki ljudi odluče zaustaviti.I zaista je tako .Ako bih morala navesti jedan jedini neuspjeh to bio neuspjeh koji postoji samo onda kada dignete ruke, predate se i počnete mahati bijelom zastavom.
Henry Ford je rekao: “Neuspjeh je prilika da pokušate mudrije.” Dakle, neuspjeh ne smije nikako biti prepreka daljnjem pokušavanju da dostignemo uspjeh, možda je taj neuspjeh upravo prilika da naučimo da u sljedećem uspjehu dostignemo i postignemo još više.
Da bi uspio tvoja želja za uspjehom mora biti veća od tvog straha od neuspjeha. Bill Cosby
Iz svakog neuspjeha treba nešto da se nauci, i sigurno da svaki sljedeci neuspjeh na kraju dovede do uspjeha.
Samo treba pokušavati a ne noposlje dednog neuspjeha dici ruke i reci da je dosta.