Blog

Razmišljanje Izvan Okvira

Zamislite da se vozite automobilom u jednoj divljoj, tamnoj i kišnoj noći.Iznenada prolazite pored autobuskog stajališta i vidite troje ljudi kako stoje na kiši i čekaju:

1. Prva osoba je jedna stara gospođa koja izgleda kao da će upravo umrijeti.

2. Druga osoba je Vaš stari prijatelj koji Vam je jednom spasio život.

3. Treća osoba je perfektan partner (žena,muškarac) o kojem oduvijek sanjate da ćete sresti.

Koga će te odabrati? Imajte na umu da pored vozača u vozilu može biti još samo jedan putnik.

Razmislite prije nego što nastavite čitati dalje…

………

………

………

………

………

………

………

Ovo je klasična moralno-etička dilema koja se jako dugo koristila kod provjere sposobnosti kandidata koji su aplicirali za posao u jednoj od najvećih svjetskih korporacija:

1. Možete izabrati staru gospođu imajući na umu da može umrijeti svakog časa, odlučivši da upravo iz tog razloga trebate prvo spasiti nju.

2. Možete povesti starog prijatelja, imajući na umu da će te mu se tako odužiti zato što Vam je jednom ipak spasio život.

3. Ili pak možete povesti perfektnog partnera znajući da možda nikada više nećete imati priliku da njega ili nju ponovo sretnete.

Osoba koja je tada zaposlena  (bilo je više od 20 000 aplikacija) imala je neočekivano brzo tačan odgovor. Pogodite kakav?

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

“Dao bih ključeve od auta mome starome prijatelju i time i šansu da spasi još jedan život tako što će sa sobom povesti staru gospođu do najbliže bolnice. Ostao bih na stanici sa partnericom svojih snova čekati na autobus.Tako bi imali priliku da se bolje upoznamo.”

Ponekad jednostavno trebamo odustati od ustaljenog načina razmišljanja na koje nas tjeraju ljudi i okruženje u kojem živimo i radimo.

 “Razmišljanje izvan okvira” se odnosi na kreativno razmišljanje, izvan uobičajenih parametara, pronalaženje originalnih i inovativnih rješenja za hitan problem. Fraza se pojavila u 60s i 70s i seže do poznate zagonetke 9 tačaka koja je prvi put objavljena davne 1914. U ovome zadatku od Vas se traži da spojite mrežu od 9 tačaka s četiri ravne crte, bez podizanja olovke sa papira.

U početku se čini nemoguće (postoji mnogo načina da to uradite sa 5 poteza, ali sa 4 jednostavno ne ide) sve dok ne shvatite da ne morate da se ograničite na to područje tj.zadati okvir od devet tačaka. Zanimljivo je da u samom zadatku niko ne kaže da ne smijete „Izaći od okvira“. Ipak, iz nekog nejasnog razloga (navike, ograničenost na šta se smije, a šta ne smije, neznanje, podsvijest itd.) svi pokušavamo naći rješenje upravo unutar tog istog imaginarnog okvira.

Kada dugo radimo unutar istog područja, često razvijemo tzv tunnel vision – vidimo samo ono što je usko vezano uz to područje, razmišljamo u okvirima unutar kojih jesmo. Je li to loše?

Po Albertu Ajnštajnu definicija gluposti je :

„Raditi iste stvari ,na isti način i očekivati drugačiji rezultat“.

Da li stara pravila, metode i sistemi mogu donijeti bolje ili pak identične rezultate u novim turbulentnim vremenima i promjenjenim okvirima? Može li se razmišljanje Van okvira naučiti? Kako? Koliko i kada trebamo razmišljati na navedeni način?

Možda stara provjerena pravila važe i za nova turbulentna vremena, ili?

Kao i uvijek sa velikim zadovoljstvom očekujem Vaše komentare i diskusije.

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkić

RIZIK – ILI  ?

Smijati se je rizik, da nas ne smatraju neozbiljnim i ludim.

Plakati je rizik, da nas ne smatraju slabim i sentimentalnim.

Boriti se je rizik, da ne budemo pobijeđeni.

Tražiti pomoć je rizik, da ne pokažemo da ne znamo sami.

Učiti je rizik, da ne pokažemo da smo “slabi”¸

Pokazati svoje snove i ideje mnoštvu je rizik, da ih ne izgubimo.

Ljubiti je rizik, da nam ljubav ne bude vraćena.

Biti iskren je rizik, da ne budemo prevareni ili odbijeni,

Biti svoj je rizik, da ne budemo odbačeni,

Živjeti je rizik, da ne umremo.

Nadati se je rizik, da ne izgubimo nadu.

Pokušati je rizik, da nam ne bi uspjelo.

Riskirati moramo, jer je u životu najveći rizik upravo taj da ne riskiramo.

Čovjek koji ne riskira ne napravi ništa, nema ništa i nije ništa.

Bez rizika, ne može se učiti, osjećati, mijenjati se, rasti, ljubiti… živjeti slobodno.

SAMO ČOVJEK KOJI RISKIRA JE UISTINU SLOBODAN ČOVJEK.

Ovu lijepu poemu mnogi koriste da bi objasnili važnost preuzimanja rizika kao jedinog pravog načina da se osjetimo živim i vrijednim življenja, a ne samo egzistiranja na ovome svijetu. Ipak mnogi misle da trebaju živjeti „normalan „  život, trudeći se da izbjegnu svaki pa i najmanji rizik.Traže sigurnost, predvidivost ili uobročenost tj. život u kojem stvari teku jednolično i u kojem je svaki novi dan skoro pa identičan prethodnom. Sve više i više ljudi traži “sigurnu luku„.

W.Shedd je jednom napisao :

„Želiš da tvoj brod bude u sigurnoj luci,ali zaboravljaš da brod nije stvoren da bi tamo stajao“

Ili možda jeste ?

Koliko rizika i kakvog, kada  i gdje trebamo u našim životima i poduhvatima ?

Da li je bulevar uspjeha neizbježno povezan sa avenijom rizika i zašto ?

Kao i uvijek sa velikim zadovoljstvom očekujem Vaše komentare i diskusije.

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkić

Poštovani,

Radi konzistentnosti i poštivanja Vašeg vremena, kao i  bolje organizacije sa zadovoljstvom Vas obavještavamo da će Dr Kenan Crnkić svakog ponedjeljka najkasnije do 12,00 časova postavljati nove materijale na blog i prateće društvene stranice (Facebook  i Twitter).

Komentare na navedeno možete postavljati u bilo kojem vremenskom periodu.

U toku sedmice pored redovnih postova ponedjeljkom, Dr Crnkić će periodično i drugim danima postavljati zanimljive sadržaje (video materijale sa predavanja, isječke sa medijskih gostovanja i sl.).

Puno lijepih pozdrava,

Dr Crnkić tim

Najbolji način da dobijemo dobru ideju je da imamo puno ideja.

                                                                                   Linus Pauling

Dragi prijatelji,

Zahvaljujem se svima koji su mi u proteklom periodu uputili čestitke povodom dobijanja visokog priznanja Linus Pauling za nauku i humanizam koju dodjeljuje Internacionalna liga humanista.

Stoga sam smatrao prikladnim da sa Vama podjelim nekoliko zanimljivosti vezanih za rad i djelovanje tog velikog čovjeka.

Linus Pauling jedina je osoba na svijetu kojoj su za života dodjeljene dvije Nobelove nagrade i to: 1955. godine za hemiju  i 1962. godine za mir.

Ono što posebno intrigira jeste činjenica da je njegov spektar rada i djelovanja bio izuzetno širok, od hemije – C vitamin…, biologije – DNK…, fizike – X-ray zrake… do borbe protiv rata u Vijetnamu, nuklearnih bombi i svesrdnog zalaganja za iskorijenjivanje siromaštva.

Linus je smatrao da svaki čovjek treba i mora biti višedimenzionalna ličnost i do svoje smrti živio je na način da nikada nije dopustio da unutar njega umre ona radoznalost za istraživanjem i spoznajom novog i drugačijeg.

S tim u vezi pitam se koliko smo svi mi ograničeni na jedan spektar djelovanja? Šta je naš posao, a šta naš biznis? Koliko smo radoznali da spoznamo novo i drugačije? Koliko nam ideja u toku dana padne na pamet i da li smo dopustili da utihne dijete u nama koje sa istinskom pažnjom i radoznalošću posmatra ljude, život i svijet u cijelini?

Kao i uvijek sa velikim zadovoljstvom očekujem Vaše komentare i diskusije.

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkić