Ko sam ja?” – upita mladić Starca.
“Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasnit ću ti jednom pričom.”
“Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.”
…
“To su tata i mama.” – misli nevino dijete.
“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.
“To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam.
“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli pohlepan čovjek.
“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.
“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.
“To su dvojica koji se bore na smrt.” – misli ubojica.
“Ko zna zašto se grle?” – misli uskogrudi čovjek.
“Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli neki dobri čovjek.
…
“Svako misli,” – zaključi Starac – “zavisno o tome ko je i što nosi u sebi.
Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome ko si nego bilo ko drugi.”
Kao i uvijek sa zadovoljstvom očekujem veliki broj Vaših komentara…
Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkić
Većina ljudi kad ih pitamo ko su oni i zbog čega se ovdje (na ovom svijetu) kažu da je razlog da se spozna ko smo mi sami ustvari. Zvuči prosto ali nije! Sve od gore navedenih stanja kod ljudi nosimo i mi sami u sebi samo što su neka stanja jače a neka slabije naglašena. Mišljenja sam da naše misli i naša razmišljanja čine jednu od komponenti našeg bića, odnosno, naše biti. Takođe, pošto nemožemo kontrolisati naše misli, onda barem trebamo da se potrudimo da na neki način naučimo, spoznamo odakle te misli dolaze i da li ih možemo iskoristiti kao određeni “alarm” u glavi za neka upozorenja ili ipak kao neke “savjete” odnosno vodilje.
Podsvijest nas često gradi i one misli koje podsvijest naša proizvodi često su samo rezultat onog što mi ustvari i jesmo. Stvari se mogu protumačiti uvijek na različite načine, zavisi samo iz koje perispektive gledamo, koliko smo opterećeni pesimizmom ili ne. Ovaj odnos pesimizma i optimizma je bitan i za uspjeh. S druge strane, uticati će i na percepciju ljudi i stvari koje nas okružuje. Psiholog Ibrahimi Mukadem kaže: „Optimistične osobe, koje imaju pozitivno gledanje na sebe, druge ljude i budućnost, imaju više ciljeva, veću motivaciju za napredovanje. Njihova pozitivna osjećanja razvijat će motivaciju. Ali, pesimistične osobe, koje prema sebi i svijetu oko sebe imaju negativna osjećanja, vide samo slabosti i svejedno im je za njihove pozitivne strane. Obično imaju slabiju motivaciju, i upravo to čini da ne budu uspješni u poslovima.”
Emocije se sastavni dio svakog čovjeka i one nam , u stvari, ne dozvoljavaju da stvari uvijek sagledamo objektivno. Pošto smo svi, manje- više, sujetni u toliko nam je teže iskreno odgovoriti sebi na postavljeno pitanje, jer će većina ljudi radi nje izbjeći svaki razgovor sa sobom.
Kakve misli, takva i predstava o svijetu oko čovjeka. Dobra priča.
Tvoja dužnost je postojanje. Ne da budeš neko, niti da budeš niko, jer se za to kače pohlepa i ambicija. Nemoj biti ovaj ili onaj, jer tako postaješ uslovljen, treba samo da postojiš i to je sve.
Antoni de Melo
Ljudi su skloni da interpretiraju i komentarišu stvari oko sebe onako kako njima odgovara. To mnogo puta otkriva dosta stvari o njima samima, o njihovom karakteru, a da toga nisu ni svjesni. To mogu biti komentari zlobe, ljubomore, dobrote, sve ovisno kakva je njihova unutrašnjost. Mislim da je jako bitno da ljudi počnu voditi računa o sebi više nego o drugima i svi će biti sretniji i zadovoljniji.
Često kada nekoga upoznamo shvatimo da je on potpuno drugačija osoba od onoga šta smo mi mislili, ili o nama misle drugačije dok nas ne upoznaju! Važno je zapamtiti da svako u sebi nosi određene osobine i svako te osobine iskazuje na drugačiji nacin, tako da nas ne treba svako mišljenje brinuti. .