Dr Kenan Crnkic - 2015 April

Iskrena zahvalnost

Toliko puno poruka,poziva i snažne podrške sa različitih strana …Navikao sam se na ljudsku nezahvalnost i to da ljudi ne vide tvoj rad ,trud uopšteno sve što si činio i činiš za njih.Oduvijek mi je bilo važno samo mišljenje onog jednog za kojeg znam da sve vidi ,čuje i kojem će mo se na kraju svi vratiti prije ili kasnije.Ali prija…Iskreno i motiviše kada vidite koliko mnogo ljudi iskreno cijeni to što radite i podržava Vas, od prvih saradnika do ljudi na ulici koje i ne poznajete ali koji itekako poznaju i detaljno prate Vaš rad i djelovanje.
Ova lehva ili slika danas je jedan prelijep poklon od srca moga starog, iskrenog , veoma dragog i postovanog prijatelja.Kažu ne traje onaj koji je jak nego je jak onaj koji traje.Kafa sa ljudima cije prijateljstvo sa mnom traje ,zahvalnost svih onih kojima sam ikada na bilo koji način pomogao i jedna tako velika podrška ne daju mi za pravo da odustanem niti prestanem činiti dobro.I dalje ću se čuvati zla od onih kojima sam učinio dobro ,ali dobro neću prestati činiti zbog svih Vas !

Hvala od srca na svemu i idemo dalje zajedno

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic

Nažalost velika istina .Ali odgovornost pred Bogom i ljudima je na onom koji na tvoje dobro uzvrati zlom a ne obratno !

KARAKTER
I dan danas najcesce pitanje koje dobijam je ,Sta je stvarno znacenje ogledala sa pocetka moje knjige ?'Za one koji nisu procitali knjigu,kao prvo iskreno se nadam da ce te to sto prije uciniti:) ,a kao drugo malo pojasnjenje.Dakle na samom pocetku sa unutrasnje strane zaljepljeno je ogledalo ispod kojeg pise ,Ovde vidite osobu koja je odgovorna za Vas uspjeh !’
Odgovor sam pokusao dati na samome kraju kroz poemu koju ovoga puta ponovo postavljam i sebi i Vama kao podsjetnik :

Čovjek u ogledalu

Kada postigneš sve ono
što si želio u borbi za sebe i svoj uspjeh
i svijet Te učini kraljem tog dana,
Samo priđi ogledalu, pogledaj samog
sebe i vidi šta Ti Taj čovjek ima za reći.
On nije Tvoj otac, majka, žena, muž
prijatelj ili partner pred kojima moraš
polagati svoje ispite;
Jedina osoba čije mišljenje najviše znači u
Tvom životu ona je koja te gleda iz ogledala.
Mnogi Te mogu smatrati uspješnim,
Odlučnim, divnim i fantastičnim,
ali čovjek u ogledalu nazvat će Te izdajicom,
ako Mu ne možeš iskreno i otvoreno
pogledati u oči.
Njemu i samo Njemu trebaš ugoditi,
ostali nisu važni, jer samo je On Onaj
koji će s Tobom ostati zauvijek i do samog kraja.
I proći ćeš svoj najteži ispit, ako ti
Čovjek u ogledalu postane najbolji prijatelj.
Na putu svog života možeš prevariti cijeli svijet
I u prolazu će Te ljudi tapšati po ramenu,
Ali će Ti konačna plaća biti bol srca i suze
Ako si prevario, izdao i razočarao
čovjeka u ogledalu.

Dale Wimbrow

Sta je za Vas karakter ? Koliko je bitan u zivotu?Koja je kljucna karakterna osobina koju cijenite kod sebe i drugih.
I naravno sta Vam i koliko cesto kaze Vas covjek u ogledalu?

Podjelite ovaj post sa sto vecim brojem ljudi ,jer tvoje je samo ono što daš….

Unaprijed se radujem mnostvu Vasih komentara i aktivnih diskusija!

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic

NIKAD NE ODUSTAJTE

Vinston Čerčil se tri godine mučio da se provuče kroz osmi razred osnovne škole jer mu je učenje maternjeg engleskog jezika jako teško padalo. Čitav život ovog velikog i nadasve neobićnog čovjeka bio je obilježen borbom ,hrabrošću i istrajnošću.Vlast u Engleskoj preuzeo je kad su svi bježali pred najezdom tada naizgled nadmoćne njemačke armije.Izvojevao je niz pobjeda u ratu i miru i do danas ostao jedna od najkarizmatičnijih ličnosti na svijetu.I danas su njegove izreke i citati među najpoznatijima i najčešće korištenima.Nepredvidivost je bila jedna od njegovih najznacajnijih osobina ,bas kao i umjece govora po kojem je bio čuven.Nakon što se povukao u penziju jako malo se pojavljivao u javnosti i bilo je skoro pa nemoguće dobiti ga za predavača .
Zvuči pomalo ironično da ga je čuveni Oksfordski univerzitet pozivao preko 100 puta. Nekoliko decenija kasnije prihvatio je da održi govor na dodeli diploma budućim diplomantima.

Čerčil je na ovu prigodu došao sa uobičajnim rekvizitima: cigaretom, štapom i cilindar šeširom. Dok se Čerčil približavao podijumu, prepuna dvorana je ustala i gromoglasno ga pozdravila. Prepoznatljivim govorom tela umirio je prisutne i samouvereno stao ispred njih. Izvadivši cigaretu iz usta i odlažući šešir na govornicu, Čerčil je netremice gledao u publiku punu iščekivanja još jednog u nizu velikih i dugih govora.Iz njega se prolomio autoritativan glas: “Nikad ne odustajte!”

Prošlo je nekoliko sekundi pre nego što se propeo na vrhove prstiju i ponovio: “Nikad ne odustajte!” Njegove reči su odzvanjale u ušima prisutnih koji su očekivali nastavak.
,Nikada,nikada i nikada ne odustajte !” U dvorani je vladala grobna tišina dok je, uzevši šešir i cigaru, podupirući se štapom odlazio sa podijuma. Njegov govor je bio završen.

S poštovanjem Vaš,
Dr Kenan Crnkic

Prodavač Lobanja

Kažu da je nekada davno, tamo negdje, daleko od svih prometnih puteva, u mjestu gdje počinju sve bajke, živio čovjek koji je držao prodavnicu ljudskih lobanja. Što zbog daljine, što zbog zabačenosti, rijetko bi ko navraćao u njegovu prodavnicu.

Tek jednom ili dva puta godišnje neki putnik, nenamjernik, najčešće neko ko bi se izgubio ili zalutao, ušao bi u čudnu prodavnicu i ostajao zapanjen viđenjem polica punih lijepo poredanih ljudskih lobanja; jedna do druge, bijele i sređene, uredno poredane po rafama. Tek nakon što bi prošao kroz vrata vidio bi da je prostorija poluokrugla – neočekivano – jer je kuća izvana izgledala kao i sve ostale kuće – ćoškasto. Zatečen, više za sebe nego za ne-tako-starog-koliko-sijedog čovjeka koji je stajao za tezgom, izgovorio bi: „Šta je ovo, za Boga miloga?” „Prodavnica lobanja”, lakonski bi odgovorio onaj sijedi čovjek.

Prihvatajući zastrašujući odgovor, kao da je čuo najnormalniju stvar na svijetu, čovjek bi nastavio: „Pa, koliko koštaju?” „Ove s lijeve strane – jedan bakrenjak, ove s desne strane – jedan srebrenjak, a ove iza mojih leđa su besplatne”, odgovarao bi sijedi prodavac samo povećavajući zbunjenost kod nesretnog kupca koji još nije imao vremena ni pokajati se što je uopće i ušao u ovo čudno mjesto. „Zašto su im cijene tako različite; naoko sve izgledaju isto?” upitao bi dalje.

„Ove što koštaju srebrenjak pamtile su, usvajale i prihvatale svaki dobronamjeran savjet koji bi čule, uzimale bi znanje gdje god bi ga našle – ne razmišljajući od koga korisno znanje dolazi – znajući da je to njihova izgubljena imovina, savjetovale su se sa boljim od sebe i primjenjivale sve što bi naučile; u njima je ostalo sve što su ikada čule i naučile. Ove od bakrenjak, čule bi ponešto od onoga što bi trebalo da slušaju, pamtile bi malo, a primjenjivale još manje; dok su bile glave (prije nego su postale lobanje) mislile su da su najpametnije na svijetu, a svaki dobronamjeran savjet smatrale su otvorenim neprijateljstvom i samo su se sa gorim od sebe savjetovale; u njima ništa od naučenog nije ostajalo. Ove besplatne, i dok su bile glave, služile su samo za ukras. Niti su šta čule, niti su šta upamtile, niti su šta pitale, niti ih je bilo šta osim ukrašavanja zanimalo.”

Da, ova besmislena pričica s početka ima i nastavak koji u sebi nosi snažnu poruku onda bi onaj nesretni, izgubljeni putnik izlazeći na kraju iz čudne prodavnice upitao: „A ima li lobanja koje koštaju zlatnik?” „Ima”, čuo bi odgovor, „ali one nikada nisu bile na prodaju.”

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkić

Majmuni i Berze

U malo afričko selo, došao jednom jedan gospodin, lijepo obučen, odsjeo u jedinom hotelu koji je postojao u selu i objavio na cijeloj stranici lokalnog lista da kupuje majmune i plaća za svakog ulovljenog majmuna 10$. Seljaci koji su znali da je šuma puna majmuna pojuriše da love majmune i čovjek ih je uredno isplaćivao, kako je i objavio. Kad je ostalo malo majmuna i kad je postalo teško da ih ulove, seljaci su prestali da mu ih donose.

Gospodin je tada obećao 20$ za majmuna i seljaci su ponovo potrčali da ih love. Opet je ponestalo majmuna i gospodin je povećao cijenu na 25$, a lovci su ulovili onih nekoliko preostalih, ali i tome je došao kraj. Sad je gospodin obećao 50$, ali majmuna više nije bilo….

On je otputovao, ali sad se njegov partner uputio seljacima i rekao: „Pogledajte ove kaveze, puni su majmuna koje je moj šef kupio za svoju kolekciju. Predlažem vam da ih kupite za 35$ i kad se šef vrati on će vam ih kupiti za 50$, što je bila poslednja cijena.“

Seljaci skupiše ono što su uštedili cijelog života i kupiše hiljade majmuna koji su bili po kavezima, očekujući povratak gospodina.

Od tog dana nisu više videli ni jednog ni drugog. U selu su ostali majmuni.

P. S. Imate li sad jasniju viziju kako funkcionišu finansijske berze i međunarodna kapitalistička tržišta?

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkic

Blog

Arhive