Ako ćeš da pokušaš, idi do kraja, inače nemoj ni počinjati.
I uspjećeš, uprkos odbijanju i najgorim izgledima.
I biće bolje od svega što možeš da zamisliš.
Uradi to, uradi to, uradi to. Uradi to.
Do kraja, do kraja…
Charles Bukowski
Video pogledajte OVDJE!
Dugo, jako dugo, me jedan tekst nije ovako duboko dirnuo i pozitivno iznenadio. Prekrasno napisano, a tako moćno i beskrajno istinito…
Napisano srcem:
”Ponekad ste nezadovoljni sa svojim životom dok mnogi ljudi na ovom svijetu sanjaju da žive vaš život.
Dijete na farmi vidi avion kako leti iznad glave i sanja o letenju. No, pilot u avionu vidi farmu na tlu i sanja o povratku kući.
To je život!!! Uživajte u svom.
Ako je bogatstvo tajna sreće, bogati bi ljudi trebali plesati na ulicama. Ali to čine samo siromašna djeca.
Ako moć jamči sigurnost, dužnosnici bi se trebali kretati bez tjelohranitelja. No, samo oni koji žive jednostavno, čvrsto spavaju.
Ako ljepota i slava donose idealne odnose, slavne bi osobe trebale imati najbolje brakove.
Živite jednostavno. Hodajte ponizno i volite iskreno!
I sve dobro će vam se vratiti !!! ”
Mit o orlu star je skoro isto onoliko koliko i postoji ova moćna ptica. Prenosi se uvijek s koljena na koljeno kako bi simbolično objasnilo sazrijevanje čovjeka.
Prema ovom mitu orao, ta moćna ptica živi gotovo koliko i čovjek ali samo ako prođe put bolnog umiranja i ponovnog rađanja. Nije mnogo drugačije ni sa čovjekom. Negdje u četrdesetima, ako ne i prije a nekada i kasnije, i orao i čovjek odlučuju kojim će putem krenuti, ka preranoj smrti ili dugom životu kakav im je Bog namijenio.
Orao ima najduži životni vijek među pticama. Može doživjeti i 70 godina. Međutim, kako bi doživio tu starost, orao mora donijeti tešku odluku.
Kada napuni četrdesetu njegove duge i elastične kandže ne mogu više loviti plijen koji mu služi za hranu. Njegov dug i oštar kljun postaje savijen. Njegova stara i teška krila, zbog zbijenih pera, zapinju za grudi, što mu onemogućava let.
Tada orlu preostaju samo dvije opcije – ili da umre ili da prođe kroz bolan proces promjena koji traje 150 dana. Taj proces od orla zahtjeva da odleti na vrh planine i sjedne u gnijezdo. Tu orao kljuca svojim kljunom o kamen sve dok kljun ne otpadne. Nakon što kljun otpadne, orao čeka da novi kljun naraste nakon čega novim kljunom iskljuca stare kandže. Kad narastu nove kandže, orao počinje kljucati svoja otežala stara pera.
I tako nakon pet mjeseci, orao polijeće u let ponovnog rađanja i živi još 30 godina.
Mit o orlu govori o promjenama koje se dešavaju kod skoro svakog od nas u određenoj životnoj dobi ili fazi života.
Mnogo puta, kako bismo preživjeli moramo sami započeti proces bolnih ali prijeko potrebnih promjena.
Jedino oslobođeni od bremena prošlosti i novostečenom snagom osnaženi vjerom u bolje sutra možemo u cjelosti iskoristiti ono što pred nas postavlja ovo naše danas.
Upravo zato kažu da se Bog nikada slađe ne nasmije nego kada ljudi naprave neki plan?. Iako u svojim knjigama zagovaram važnost ciljeva i planiranja, te upornosti u ostvarivanju istih, svjestan sam takođe iskonske činjenice da s vremena na vrijeme treba zastati i zapitati se da li je ponekad upornost jednaka tvrdoglavosti, jer u određenom momentu se moramo prepustiti onome sto nam je sudbinom propisano i svu energiju usmjeriti u tom novom pravcu (koliko god nam nekada bio nejasan ili iznenađujući, naš unutrašnji osjećaj i instinkt reći će nam da mu se trebamo prepustiti), vjerujući ne u smislu “Ko zna zašto je to dobro”, nego dobro je i sigurno je dobro, samo to možda u tom trenutku ne vidimo do kraja.
Upravo zato, ako ne ide po planu ponekad, znajte da ide po sudbini i to uvijek dugoročno za Vašu korist i dobro! Želim Vam od srca svako dobro…
Pročitah nedavno ovu tako istinitu misao, pa da podijelim sa Vama dragi moji:
“Izgubila sam mnogo tzv. ”prijatelja”, jer im se nisam dugo javljaja i pitala kako su. Interesantno je da se niko od njih nije sjetio da pita kako sam ja bila, dok se nisam javljala.”
Zanimljivo je to kako ljudi misle da je samo njima teško, kako olako otpišu i zamrze one koji su im mnogo dobra učinili, kako brzo povjeruju da je kod nekoga sve super, istovremeno zanemarujući činjenice koje su im pred očima, kako ne razumiju svrhu nečijeg ćutanja, tugu koja se krije iza nečijeg osmijeha i ljubav koja se krije iza nečije ljutnje. Kako ne razumiju da je tišina jaka, a glasno slabo, a da je sabur i to ovaj ovako dole opisani odlika onih najjačih. Sve prolazi i to je velika istina, ali isto tako sve ostaje trajno zapisano. Savjetujte ljudima da poprave odnose dok ne bude kasno, da prošire svoje vidike i da prema ljudima budu blagi. Bez obzira koliko neko snažno i bezbrižno izgledao, svi mi nosimo neko breme, za koje drugi ne znaju i vodimo neke bitke čiju težinu mnogi ni ne naslućuju. Najplemenitiji su oni koji to drže za sebe, ne opterećujući svijet svojim tegobama, vjerujući u dobro, ne gubeći nadu rade na promovisanju onog pozitivnog, a još plemenitiji oni koji im na tom putu iskreno i diskretno pomažu.
Nadam se da ce nam ovaj post pomoći da budemo od takvih i da nas takvi okružuju.
Podijelite sa što većim brojem ljudi, podržite ako ste se pronašli bar u jednom dijelu ovoga posta i nastavite biti promovitelji dobra.
Sve ostalo svakako prolazi.
