Autor: info

Objavljeno

Prodavač Lobanja

Kažu da je nekada davno, tamo negdje, daleko od svih prometnih puteva, u mjestu gdje počinju sve bajke, živio čovjek koji je držao prodavnicu ljudskih lobanja. Što zbog daljine, što zbog zabačenosti, rijetko bi ko navraćao u njegovu prodavnicu.

Tek jednom ili dva puta godišnje neki putnik, nenamjernik, najčešće neko ko bi se izgubio ili zalutao, ušao bi u čudnu prodavnicu i ostajao zapanjen viđenjem polica punih lijepo poredanih ljudskih lobanja; jedna do druge, bijele i sređene, uredno poredane po rafama. Tek nakon što bi prošao kroz vrata vidio bi da je prostorija poluokrugla – neočekivano – jer je kuća izvana izgledala kao i sve ostale kuće – ćoškasto. Zatečen, više za sebe nego za ne-tako-starog-koliko-sijedog čovjeka koji je stajao za tezgom, izgovorio bi: „Šta je ovo, za Boga miloga?” „Prodavnica lobanja”, lakonski bi odgovorio onaj sijedi čovjek.

Prihvatajući zastrašujući odgovor, kao da je čuo najnormalniju stvar na svijetu, čovjek bi nastavio: „Pa, koliko koštaju?” „Ove s lijeve strane – jedan bakrenjak, ove s desne strane – jedan srebrenjak, a ove iza mojih leđa su besplatne”, odgovarao bi sijedi prodavac samo povećavajući zbunjenost kod nesretnog kupca koji još nije imao vremena ni pokajati se što je uopće i ušao u ovo čudno mjesto. „Zašto su im cijene tako različite; naoko sve izgledaju isto?” upitao bi dalje.

„Ove što koštaju srebrenjak pamtile su, usvajale i prihvatale svaki dobronamjeran savjet koji bi čule, uzimale bi znanje gdje god bi ga našle – ne razmišljajući od koga korisno znanje dolazi – znajući da je to njihova izgubljena imovina, savjetovale su se sa boljim od sebe i primjenjivale sve što bi naučile; u njima je ostalo sve što su ikada čule i naučile. Ove od bakrenjak, čule bi ponešto od onoga što bi trebalo da slušaju, pamtile bi malo, a primjenjivale još manje; dok su bile glave (prije nego su postale lobanje) mislile su da su najpametnije na svijetu, a svaki dobronamjeran savjet smatrale su otvorenim neprijateljstvom i samo su se sa gorim od sebe savjetovale; u njima ništa od naučenog nije ostajalo. Ove besplatne, i dok su bile glave, služile su samo za ukras. Niti su šta čule, niti su šta upamtile, niti su šta pitale, niti ih je bilo šta osim ukrašavanja zanimalo.”

Da, ova besmislena pričica s početka ima i nastavak koji u sebi nosi snažnu poruku onda bi onaj nesretni, izgubljeni putnik izlazeći na kraju iz čudne prodavnice upitao: „A ima li lobanja koje koštaju zlatnik?” „Ima”, čuo bi odgovor, „ali one nikada nisu bile na prodaju.”

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkić

Objavljeno

Majmuni i Berze

U malo afričko selo, došao jednom jedan gospodin, lijepo obučen, odsjeo u jedinom hotelu koji je postojao u selu i objavio na cijeloj stranici lokalnog lista da kupuje majmune i plaća za svakog ulovljenog majmuna 10$. Seljaci koji su znali da je šuma puna majmuna pojuriše da love majmune i čovjek ih je uredno isplaćivao, kako je i objavio. Kad je ostalo malo majmuna i kad je postalo teško da ih ulove, seljaci su prestali da mu ih donose.

Gospodin je tada obećao 20$ za majmuna i seljaci su ponovo potrčali da ih love. Opet je ponestalo majmuna i gospodin je povećao cijenu na 25$, a lovci su ulovili onih nekoliko preostalih, ali i tome je došao kraj. Sad je gospodin obećao 50$, ali majmuna više nije bilo….

On je otputovao, ali sad se njegov partner uputio seljacima i rekao: „Pogledajte ove kaveze, puni su majmuna koje je moj šef kupio za svoju kolekciju. Predlažem vam da ih kupite za 35$ i kad se šef vrati on će vam ih kupiti za 50$, što je bila poslednja cijena.“

Seljaci skupiše ono što su uštedili cijelog života i kupiše hiljade majmuna koji su bili po kavezima, očekujući povratak gospodina.

Od tog dana nisu više videli ni jednog ni drugog. U selu su ostali majmuni.

P. S. Imate li sad jasniju viziju kako funkcionišu finansijske berze i međunarodna kapitalistička tržišta?

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkic

 

Objavljeno

TAJNE

S Vremenom sve više volim tajnovitost. Čini se da je to jedini način na koji uspijevamo moderni život učiniti misterioznim i zamamnim. I najobičnija stvar ima svoju draž ako je krijemo pred drugima.”Oscar Wilde”
Toliko knjiga, filmova, pjesama, toliko misli citata … Čak je i naslov najprodavanije knjige prošle godine jednostavno ,TAJNA’.
Ali šta su to tajne ?
Pjesnici kažu da je tajna nešto naljepše što jedna osoba može doživjeti. To je neko unutrašnje sunce koje grije samo one koji znaju. Ponekad se odbljesak tog sunca probije kroz Vaše oči, bas kao kod Mona Lise, i svi naslučuju da imate neku slatku tajnu ali znate samo Vi i nipošto ne date da Vam je oduzmu.
Zašto?
Život sa tajnama je interesantan život. On je ponekad zahtjevan ali nikad dosadan. Malo je ljudi koji danas žive u pravom smislu te riječi, većina samo životari ili još gore prosto egzistira i postoji.
Ipak, i dalje su knjige o tajnim društvima najprodavanije, pjesme o tajnim ljubavima najslušanije a filmovi o tajnim agentima najgledaniji. U ljudskoj prirodi je tajnovitost, radoznalost i znatiželja ali samo oni rijetki – posebni mogu prihvatiti, čuvati i živjeti sa tajnom.
Šta je ono što nas sprečava da imamo tajnu?
Šta mislite o tajnama i šta su za Vas prave tajne? Da ili ne tajnama i kojim ?

Unaprijed se radujem Vašim iskrenim komentarima i aktivnim diskusijama.
Želim Vam zanimljiv ostatak sedmice uz spoznaju da je čarolija tajni potpuna tek ako ih pustite da Vam se same otkriju.

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkić

Objavljeno

Koji je Vaš omiljeni citat ?

Šta mislite da li je ovo troje tačno i koje ponajviše?
Koji citat volite ,koji po Vama najbolje opisuje ljude,život,ljubav,uspjeh,prijateljstvo i naravno sreću i zašto.
Podjelite sa što većim brojem ljudi i naravno kroz komentare.

Želim Vam sjajan i uspješan dan !

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic

 

Objavljeno

Da li ste Škorpija ili Žaba?

U jednoj velikoj poplavi i sveopćoj opasnosti, na jednoj adi, ostrvcetu usred rijeke, zatekli su se žaba i škorpija. Poplava je uzimala maha, voda je sve više rasla i ostrvce polako potapala. Žaba, vidjevši opasnost od poplave, spremala se skočiti u vodu da prepliva na sigurno, na obalu. Međutim, škorpija je zapomagala da je žaba ne ostavi i ne napusti, jer bi tu za nju bio kraj. Žaba se nije osvrtala na njene pozive, ali „marketinški trikovi”, „demagoški retorički iskazi”, „parole” i tome slično natjerali su je (bolje reći, prevarili) da posluša škorpiju šta joj govori. „Pomozi mi necu ti to nikada zaboraviti.Mogu i ja tebi sutra trebati.Branit cu te od zmija i drugih neprijatelja.Zar ćeš me ostaviti, pustiti da umrem i nestanem u ovoj poplavi, zar me nećeš spasiti.Kakva si ti to osoba ?”, pita škorpija. Žaba će: „A kako ću te ja spasiti?” „Lijepo, pusti me da ti se popnem na leđa, pa da onda zajedno pređemo na sigurno,” veli škorpija. „ Jesi li ti luda,” kaže žaba, „pa da me onda tim svojim otrovnim kliještima stisneš ubodeš i na kraju ubiješ!?” „Ne budi budala,” kaže škorpija, „pa, to bi bio kraj i za mene, gdje ću to uraditi, ti si mi/nam jedini spas i izlaz!” „Čvrsto obećajem,” reče škorpija molećivo. „Dobro,” kaže žaba i pusti je da joj se popne na leđa, zapravo, ne znajući šta dopušta i šta je čeka. I žaba je krenula plivati i boriti se protiv brzaka s dodatnim opterećenjem na leđima. Ali, na pola puta, baš na pola puta (dotle nekako dođemo!), škorpija poče hvatati i stezati žabu svojim kliještima, te je neodolivši ubode i tako ubrizga smrtonosni otrov u tijelo. Žabu obuze paraliza i poče se daviti, isto tako i škorpija se poče daviti, no, žaba u zadnjim trenucima života upita škorpiju zašto je učinila taj samoubilački poduhvat, zašto ju je otrovala, zna li da je obećala da neće, zna li da je ovo kraj za oboje… Škorpija, prije davljenja, kratko odgovori: „Sve znam… džaba je… ne mogu si pomoci…to mi je u naravi!”

Ezop
Davno sam prestao da vjerujem da ,bar na ovom svijetu,zaista uvijek važi ona stara da se dobro uvijek dobrim vraca.Previše je ljudi vjerujem i u Vašim životima kojima smo ucinili samo dobro a oni su baš poput ove škorpije izdali ,ranili i uboli i to najčešće kada su nam najviše trebali negdje na pola puta kada smo ih već prihvatili i na neki način zavoljeli.Ipak ,ponekad za takve postupke opravdanje se može naći u interesu npr.izdaju nas zato što imaju neki racionalni interes u tome.Ali dok nisam pročitao ovu staru basnu nisam mogao naci razumno opravdanje za ponašanja nekih ljudi koji su nas napadali ,izdavali bez ikakvog razloga ćesto idući protiv vlastitih interesa i znajući da smo previśe jaki i da time neće dobiti nista ili da ce bar kao u ovoj prici zajedno sa nama i oni potonuti.Odgovor je jednostavan.To im je u prirodi.Bog je na ovom svijetu stvorio dobro ali istovremeno i zlo.To ne treba negirati i praviti se da ne postoji.Neki ljudi su jednostavno zli ,ne mogu se mjenjati jer nece i njihova priroda im to ne dozvoljava.Nemojmo se zavaravati ,zarad svih onih dobrih,karakternih duša ne smijemo vjerovati a posebno dopustiti onim zlim da nas prevare i nastave sijati svoje zlo na drugima koji se nisu u stanju sami odbraniti.Adolf Hitler je rekao : ,Sve sto je potrebno da zlo nadvlada jeste da se dobro povuce i zašuti.’
Baš kao i na samom početku i sada kažem,davno sam prestao da vjerujem nekome ko me jednom ili ne daj bože dva puta izdao.Kao što sam davno prestao da vjerujem u povlačenje i puštanje .
Volio bih zaista čuti Vaša mišljenja o ovom.
Povedimo zanimljivu ,energičnu i veliku diskusiju o svemu ovome.
Očekujem mnogo komentara,like, i zahvaljujem se svima Vama koji ce te ovo podjeliti sto većem broju svojih prijatelja i poznanika.

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic