Bogu vjeruj ljude provjeravaj

Nekada davno rekao mi je jedan mudar ,uspjesan i jako bogat covjek.Nakon sto smo se upoznali i intezivno druzili dobio sam iznenadni poziv od njega.Rekao je neuobicajno tihim i tuznim glasom da je u problemu da mu treba novac i da me moli da mu posudim.Rijec je bila o relativno maloj svoti za njega,ja sam otprilike tada toliko i imao na nekom orocenju.Zamolio me je dvije stvari da nikom ne govorim o tome ,jer ga je stid sto je dosao u takvu situaciju i druga ako mogu da donesem novac do sutra .Tako je i bilo.Koliko god me u banci ubjedjivali da gubim kamatu orocenje ja sam ispostovao prijatelja i taj novac donio.Zahtjevao je da napravimo priznanicu i treci covjek bio je svjedok.Nakon toga smo rucali pricali o zivotu itd.Kada sam krenuo da idem rekao je STANI ! Moram ti vratiti novac.Prvo sam mislio da je u pitanju neka sala.Rekao mi je molim te nemoj se ljutiti.Nakon toga izvadio je nekoliko strana A4 papira sa mnostvom iskrizanih imena.Rekao je, Keno samo trojica ste se odazvali.Mnogi drugi imali su hiljadu razloga zasto ne mogu bas sad da mu pomognu a mogli su mnogo mnogo vise,trik je u tome da je on tacno znao koliko ko moze .Pocjepali smo priznanice,zahtjevao je da mi nadoknadi troskove -rekao sam ne dolazi u obzir.I danas taj covjek je jedan od najmocnijih ljudi u svakom pogledu u nasoj zemlji pa i siroj regiji,ali i moj iskreni prijatelj.
Naucio me zivot da prilika stvara prijateljstva a da ih neprilika provjerava.Naucio me je on da se ne moze biti suzdrzan.Ili si sa mnom ili si protiv mene.

Iskrena zahvalnost

Toliko puno poruka,poziva i snažne podrške sa različitih strana …Navikao sam se na ljudsku nezahvalnost i to da ljudi ne vide tvoj rad ,trud uopšteno sve što si činio i činiš za njih.Oduvijek mi je bilo važno samo mišljenje onog jednog za kojeg znam da sve vidi ,čuje i kojem će mo se na kraju svi vratiti prije ili kasnije.Ali prija…Iskreno i motiviše kada vidite koliko mnogo ljudi iskreno cijeni to što radite i podržava Vas, od prvih saradnika do ljudi na ulici koje i ne poznajete ali koji itekako poznaju i detaljno prate Vaš rad i djelovanje.
Ova lehva ili slika danas je jedan prelijep poklon od srca moga starog, iskrenog , veoma dragog i postovanog prijatelja.Kažu ne traje onaj koji je jak nego je jak onaj koji traje.Kafa sa ljudima cije prijateljstvo sa mnom traje ,zahvalnost svih onih kojima sam ikada na bilo koji način pomogao i jedna tako velika podrška ne daju mi za pravo da odustanem niti prestanem činiti dobro.I dalje ću se čuvati zla od onih kojima sam učinio dobro ,ali dobro neću prestati činiti zbog svih Vas !

Hvala od srca na svemu i idemo dalje zajedno

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic

KARAKTER
I dan danas najcesce pitanje koje dobijam je ,Sta je stvarno znacenje ogledala sa pocetka moje knjige ?'Za one koji nisu procitali knjigu,kao prvo iskreno se nadam da ce te to sto prije uciniti:) ,a kao drugo malo pojasnjenje.Dakle na samom pocetku sa unutrasnje strane zaljepljeno je ogledalo ispod kojeg pise ,Ovde vidite osobu koja je odgovorna za Vas uspjeh !’
Odgovor sam pokusao dati na samome kraju kroz poemu koju ovoga puta ponovo postavljam i sebi i Vama kao podsjetnik :

NIKAD NE ODUSTAJTE

Vinston Čerčil se tri godine mučio da se provuče kroz osmi razred osnovne škole jer mu je učenje maternjeg engleskog jezika jako teško padalo. Čitav život ovog velikog i nadasve neobićnog čovjeka bio je obilježen borbom ,hrabrošću i istrajnošću.Vlast u Engleskoj preuzeo je kad su svi bježali pred najezdom tada naizgled nadmoćne njemačke armije.Izvojevao je niz pobjeda u ratu i miru i do danas ostao jedna od najkarizmatičnijih ličnosti na svijetu.I danas su njegove izreke i citati među najpoznatijima i najčešće korištenima.Nepredvidivost je bila jedna od njegovih najznacajnijih osobina ,bas kao i umjece govora po kojem je bio čuven.Nakon što se povukao u penziju jako malo se pojavljivao u javnosti i bilo je skoro pa nemoguće dobiti ga za predavača .
Zvuči pomalo ironično da ga je čuveni Oksfordski univerzitet pozivao preko 100 puta. Nekoliko decenija kasnije prihvatio je da održi govor na dodeli diploma budućim diplomantima.

Prodavač Lobanja

Kažu da je nekada davno, tamo negdje, daleko od svih prometnih puteva, u mjestu gdje počinju sve bajke, živio čovjek koji je držao prodavnicu ljudskih lobanja. Što zbog daljine, što zbog zabačenosti, rijetko bi ko navraćao u njegovu prodavnicu.

Tek jednom ili dva puta godišnje neki putnik, nenamjernik, najčešće neko ko bi se izgubio ili zalutao, ušao bi u čudnu prodavnicu i ostajao zapanjen viđenjem polica punih lijepo poredanih ljudskih lobanja; jedna do druge, bijele i sređene, uredno poredane po rafama. Tek nakon što bi prošao kroz vrata vidio bi da je prostorija poluokrugla – neočekivano – jer je kuća izvana izgledala kao i sve ostale kuće – ćoškasto. Zatečen, više za sebe nego za ne-tako-starog-koliko-sijedog čovjeka koji je stajao za tezgom, izgovorio bi: „Šta je ovo, za Boga miloga?” „Prodavnica lobanja”, lakonski bi odgovorio onaj sijedi čovjek.