Ko zna zašto je  nešto dobro ?

U jednoj bogatoj zemlji živio je moćan kralj. Imao je vjernog slugu koji ga je uvijek i svuda pratio, a bio je poznat po tome što je kralju često govorio rečenicu: “Nikada ne znaš zašto je to dobro“. Kralj je zapadao u različite neprilike i pomalo ga je već frustrirala ta rečenica koju je sluga uporno ponavljao.

Jednog dana kralj se nalazio sa svojom svitom u lovu želeći da isproba svoju novu pušku. Zbog neispravnosti puške, prilikom pucnja kralj je izgubio jedan prst na ruci. Sluga kao i uvijek reče: „Vaše visočanstvo nemojte se uzrujavati, nikada ne znate zašto je nešto dobro“. Vidno ljut kralj otjera svoga slugu i progna ga zauvijek iz svoga kraljevstva.

Nedugo nakon toga kralj je putovao lađom želeći da upozna svijet. Zadesilo ga je veliko nevrijeme i doživjevši brodolom, zajedno sa članovima svoje svite našao se na jednom ostrvu kojeg su naseljavali kanibali. Nakon što su ih zarobili ljudožderi su svaku noć ritualno ubijali i jeli po jednog člana posade. Kada je došlo na red da kralj bude ubijen i pojeden, domoroci uočiše da je kralj bez prsta. Prema njihovom vjerovanju, bilo kakav fizički nedostatak je nepopravljivo kvario meso i činio ga nejestivim i neiskoristivim, a ljude koji su imali takve nedostatke smatrali su osobama koje sa sobom nose izuzetno zlu sreću, pa stoga kralja odmah protjeraše sa ostrva, čime je kralj ustvari bio spašen.

Kralj se uspješno vratio u svoje kraljevstvo, sjetio se svoga vjernog sluge i tražio je od svojih podanika da ga vrate na dvor kako bi ga nagradio. Kad mu dovedoše slugu, kralj mu se istinski obradovao, ispriča mu šta se desilo kod domorodaca i kako je shvatio da je sluga dobro mislio kada mu je rekao da nikada ne zna zašto je to dobro  kada je ostao bez prsta. „Zbog svega toga“, nastavi dalje kralj, „odlučio sam da te nagradim kako to i zaslužuješ, ali i da ti se izvinem zbog toga što sam te protjerao“.

Na to mu sluga opet odgovori: „Nema potrebe da se izvinjavate Vaše visočanstvo, nikada ne znate zašto je bilo dobro“. Kralj se malo trznu, iznenađen odgovorom i upita slugu: „Pa dobro, kako to sada misliš?“. Sluga odgovori: „E pa vidite Vaše visočanstvo, da me niste onomad protjerali, ja bih sigurno bio u Vašoj sviti, te bi i mene domoroci zasigurno ubili i pojeli“.

Od tada kralj više nikada nije dovodio u pitanje sluginu izreku: Nikada ne znate zašto je to dobro. 

Kao i uvijek sa zadovoljstvom očekujem veliki broj Vaših komentara…

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkić