Baron Rotšild (Rothschild) osnivač najbogatije i najuticajnije porodične dinastije svih vremena bio je strog, ćutljiv i nadasve uspješan čovjek. Nikada nije davao intervjue niti se slikao u javnosti. Vjerovao je da sve što vrijedi može i treba da se kaže u jednoj rečenici ili pak ne vrijedi dovoljno. Jedan univerzitetski novinar zaintrigiran tom tvrdnjom javno ga je više godina izazivao da dokaže svoju tvrdnju. Kada je baron konačno pristao novinar je odlučio da mu postavi naizgled jednostavno, ali izrazito široko pitanje na koje po njegovom mišljenju nije moguće dati kratak odgovor. Pitao ga je:
Barone šta je tajna Vašeg tolikog uspjeha ?
Baron na to odgovori :
Dvije riječi.
Koje ?
Dobre odluke.
A kako donosite dobre odluke ?
Jedna riječ.
Koja ?
Iskustvo.
Dobro, a kako ste njega naučili i stekli ?
Dvije riječi.
Koje?
Loše odluke, reče Baron i završi svoj prvi i posljednji intervju.
Svi mi svakodnevno donosimo mnoštvo različitih odluka u našem životu.
Neke su manje važne, a neke su od sudbonosnog značaja.
Postoje različite metode, principi pa i čitavi sistemi donošenja odluka.
Volio bih čuti čime se Vi ali iskreno vodite kod donošenja odluka ?
Šta je to što prevagne kada kupujete nešto ?
Cijena, kvalitet, pakovanje, želja, instikt ili pak nešto sasvim drugo ?
Koje odluke smatrate da su sudbonosne i zašto ?
Koliko vremena koristite analizirajući svoje već donesene odluke ?
Koliko se i sa kim savjetujete kod donošenja odluka u svome životu ?
I za one hrabre ( a nadam se da ih ima ) koje odluke smatrate dobrim, a koje konkretno loše donesenim u svojim životima (navedite molim Vas konkretan primjer svoj ili pak nečiji drugi samo neka je jasno o čemu se radi i zašto mislite da je dobro odnosno loše).
Za kraj podjelio bih sa Vama, prevod citata sa ovosedmičnog postera:
„Cjeli život je stvar odluka.
Uvijek činite sve što je u Vašoj moći da donesete one koje su dobre ,
i uvijek učinite sve kako bi ste naučili nešto iz onih loših.“
Želim Vam ugodan dan , sretnu i nadasve uspješnu predstojeću sedmicu.
Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic
Ps:Tvoje je samo ono što daš. Podjelite ovaj i druge postove sa ove stranice sa što većim brojem ljudi. Budite uspjeh, širite uspjeh – stvarajte uspjeh !
Odlična priča.
Cijeli život smo prinuđeni da donosimo neke odluke iako tek kasnije mozemo znati dali su one dobre ili loše.
Pojedine odluke donosim na temelju onoga što u tom trenutku vidim ili osjetim, a čini mi se ispravnim. Ne treba razmišljati previše o posljedicama koje ta odluka može sa sobom donijeti jer treba imati vjere u sebe. Za donošenje težih i važnijih odluka treba dobro razmisliti o problemu i odlučiti se kako najbolje prepreku premostiti…
Cijeli život je skup odluka dobrih ili loših , i mislim da kod donošenja odluka ipak treba vjerovati svome instiktu , jer time gradimo iskustvo i vjeru u sebe …
Još jedan odličan tekst. Lično, kod donošenja odluka sledim svoj instinkt. Kada se pojavi neka nedoumica, ne razmišljam mnogo, jednostavno odlučim. Kada kupujem stvari, obično je presudan kvalitet, ali ne uvek. Ima sitacija i kada je to cena, a nekada jednostavno uzmem prvo sa police. Sve su to male odluke od kojih baš i ne zavisi dalji tok života. Međutim, odluka koji fakultet upisati, koji posao raditi, čime se baviti u budućnosti…to su veoma teške odluke. Ako pogrešimo, pitanje je da li ćemo imati volju i vreme da ispravimo grešku. Svoje životne odluke analiziram svakodnevno. Kada ste diplomirani inženjer elektrotehnike koji boravi na birou već godinu dana, morate se zapitati da li ste donelu dobru odluku? Svakodnevno dolazim do zaključka da jesam iako je situacija takva kakva jeste. Treba da se borim i istrajem u svojim odlukama. Kada sam trebala da upišem fakultet spremala sam prijemni za Akademiju dramskih umetnosti u Beogradu, mesecima. Prijemni je bio za sedam dana, a ja odlučim (valjda instinkt) da uzmem zadatke za prijemni ispit na Elektrotehničkom fakultetu u Istočnom Sarajevu koji je za 5 dana. Preradim zadatke, odem na prijemni, položim, budem druga od 80 studenata. Mislim da sam donela dobru odluku. Iako nezaposlena, ne gubim nadu, volju i želju za poslom, a i ne sumnjam u svoju odluku. Svaka odluka je dobra za nas, bila dobra ili loša. Ako je loša, njom ćemo steči iskustvo, da nam se loše odluke ne ponavljaju. A ako je pak dobra, onda smo na pravom putu ispunjenja svojih ciljeva.
Covejk ne treba da zali za necim sto je uradio, naravno ukoliko to nije povrijedilo nekoga drugoga. Odluka da nesto uradimo je uvijek bolja od one da se povucemo i odustanemo. Ne znamo mi unaprijed ishode nasih odluka ali ako odustanemo od svake ideje zato sto se bojimo da ce odluka o istoj biti pogresna ostacemo uskraceni jedinog istinskog zivotnog iskustva. Poenta je u tome da odluke moramo donositi ako zelimo naprijed, bile one lose ili dobre…na kraju koju god da donesemo naucicemo nesto novo.
Svakodnevno odlučujemo, neke se pokažu kao dobre, a neke i ne baš tako dobre, u svakom slučaju nam koriste. Dobre odluke nas vode ka uspjehu, a na lošim učimo odlučivati i prepoznati one dobre.
Da citav zivot donosimo odluke, dobre ili lose ali su odluke, i iz svake lose odluke trebamo imati pouku, da bi naredna odluka bila dobra. Hvala na ovom citatu Dr. Kenanu Crnkicu.
Tema je mnogo široka, ali ću pokušati da dam što konkretnije odgovore i svoj komentar.
Tipično školi smo učili da kada dodnosimo odluke, donosimo ih preko intuicije ili našeg znanja (predhodno stečenog). Da ne ulazim sad o tome šta je intuicija itd., po meni intuicija kod čovjeka je ustvari spoj njegvog morala, njegove biti i njegove duše. Često nam se desi da kad donesemo neku odluku kažemo da smo imali neki unutarnji glas koji nas je vodio. Ali mene je interesovalo uvijek (saznao sam i još istražujem) šta je to i koji je to “glas” koji nas je “natjerao” da uradimo nešto. Nekad ishod takvih odluka bude dobar, a nekad i loš. Milsim da ukolio je bio dobar, onda smo imali veliku sreću, a ukoliko nije onda moram reći bez obzira koliko to boli da smo mnogo duhovno prljavi i zakržljali. Pošto je većina ljudi danas takva, vratit ću se na donošenje odluka koje se baziraju na znanju. Iskreno, lično donosim u većini slučajeva odluke (koje su mi bitne) na osnovu predhodonog znanja i iskustva. Tako sagledam dosta varijabli koje će uticati ili će se možda pojaviti u samom postprocesu nakon donošenja i implementiranja odluke. Dosta ljudi me zove kampanjolcem, što u biti počinjem i da priznajem da jesam, ali primjetio sam da u takvim slučajevima radim sto na sat i brainstorming mi je nejverovatno aktivan po pitanju rješavanja određenog problema, odnosno donošenja određene odluke.
Da bude malo interesantnije, malo ću proći kroz pitanja koje je postavio prof. Crnkić u temi; u kupovini u većini slučajeva tokom odlučivanja prevagne niska cijena ili ako ona nije upitna onda kvalitet određene robe; ne bih puno pričao o sudbini jer mislim da je ona jedan davno izbrušeni dijamant kojeg ne treba dirati, tj. što sr tiče odluka, laički rečeno mislim da su sudbonosne odluke po pitanju izbora fakulteta, supruge odnosno muža i odluke da postanemo, ne daj Bože, narkomani; za neke odluke koje su mi donijele određene probleme ili nelagodno unutarnje stanje vršim analizu jedan duži period jer mi takva analiza omogućava updatovanje mozga za donošenje narednoh odluka; što se tiče savjetovanja, najčešće sa roditeljima ili rodbinom i mojim iskrenim drugovima.
Što se tiče primjera za dobro i loše donesenu odluku; kao dobar primjer ću navesti odluku da kupim muzičku opremu, jer to znam da radim i volim time da se bavim i odluku da prestanem konzumirati alkohol, a što se tiče loše odluke, zadnja koja je me dobro ispeglala je ta da sam poslušao savjet drugih za upis drugog smjera u srednjoj školi kojeg na kraju i nakon velikog truda nisam mogao upisati.
Veliki pozdrav za mog profesora Kenana Crnkića. 🙂
Odluke uglavnom donosim na osnovu predhodnog iskustva. Svoje dileme stalno dijelim sa ljudima u koje imam povjerenja pa tako i njihova iskustva doprinose donošenju mojih odluka. Ipak na kraju zapitam i svoj instikt šta mi govori.
Sve svoje odluke donosim sam, tako samo ja snosim posledice tih odluka. Naravno da se vodim predhodnim iskustvima, analiziram trnutnu situaciju i donosim odluku.
Ja se uglavnom oslanjam na svoju porodicu i sebe. Mi sve odluke donosimo zajednički i savjetujemo jedni druge. Nekada i pogriješim, ali te greške svakako smatram lekcijama koje će mi kasnije poslužiti.
Put na kojem se nalazimo rezultat je niza odluka koje smo do tog momenta donijeli i sproveli u djelo. Vrlo je teško znati koji od dva (ili više) rizična rješenja da odaberemo, a pošto sve ima svoje vrline i mane , nije čudo da nekada i pogriješimo. Važno je da u ključnim momentima, momentima koji kod svakoga od nas mogu ostaviti velike i trajne posljedice, odaberemo pravu odluku, onu koja postiže ispunjenje cilja. Kako smo različiti, donošenje odluka u velikoj mjeri zavisi od toga kakvi smo karakterno i koje su to osobine ličnosti koje nas čine drugačijim od drugih, međutim jedno bi nam trebalo biti zajedničko – učiti i naučiti što više iz loše donesenih odluka.
Kroz cijeli život moramo donositi odluke oko svega. Najteže mi pada što u trenutku donošenja odluke ne znam da li će se u budućnosti ta odluka pokazaiti kao dobra ili loša. Ako se ispostavi da je bila dobra odluka jako sam srećna, a ako se ispostavi da sam pogriješila trudim se da iz te svoje odluke izvučem pouku kako je ne bi ponovila.
Ali koliko god nam drugi pričali i savjetovali da učimo iz tuđih loših odluka ipak najbolje naučimo i zapamtimo svoje loše odluke zbog kojih smo se opekli i pokajali.
Svakodnevno se donose odluke teže i lakše, potrebno je samo da istrajemo u njihovom sprovođenju, odličan citat.
Nalazim se izmedju razuma i srca svaki put kada donosim odluke od zivotnog znacaja. Stalno se prepiru i bore jedno protiv drugog. Na kraju, razum nokautira srce do te mjere, da se ovaj ne bi trebao ni usudit pojaviti. Ali svaki put se pojavi. Ovakva borba me toliko smori, da na kraju odlucim da ne odlucim. Postajem svjesna da je takva odluka pogresna, i opet se odlucim da odlucim. Ali ovo dvoje su prosto neumoljivi. Vjecita borba.
Pogresnih odluka u mom zivotu ima pregrst, ali nastojim ne razmisljati previse o njima. Zapravo i zaboravim da sam ih napravila pa ih pravim ponovo.. 😀 😀 :D. Kazu: “Na greskama se uci”, i ja svaki put iznova nesto naucim iz iste greske, ali nikada da je ne ponovim. :D. Trenutno odlucujem da li da postavim ovakav kometar….
Svaki dan donosim neku odluku, čitav život nešto odlučujem i nastojim da dobro odlučim što nekad i nje tako. Al dobar primjer dobre odluke je definitivno što sam nastavila da se školujem (obrazujem) kada sam završila srednju školu, i nisam odustala na prvoj godini koju sam nažalost morala obnoviti al bila sam dovoljno uporna i odlučila nastaviti dalje. Inaće kada donoim neke odluke vagam ih, stavim ih na papir i napišem koje su prednosti i koji nedostaci. A sto se tiće kupovine uvijek gledam dal mi je to zaista potrebno i naravno za šta mi koristi. Važan mi je kvalitet kada je zimska obuća u pitanju inace gledam da kupim po niskim cijenama. Zašto da se razbacujem sa nekim sitnicama pogotovo koje svaki dan koristim. Ako mogu nesto jeftinije platiti što da ne, ja sam za to. A dosta mi vremena treba da analiziram hočul nesto kupiti il ne puno taga vidim i obiđem da bi se opet na početak vratila. Kada je obuća u pitanju konsultujem sa sa mamom al u drugim slučajevim niskim, sama sam svoj sudija ma kako to bilo i izgledalo. Često se vodim po instiktu neznam zašto al tako je. Odluke koje su od značaja definitivno su na nekim raskrsnicama tj nekim prelazima poslje srednje poslje diplomskog gdje moraš čvrsto stajati na nogama i donjeti pravu odluku koja ce ti promjeniti život, al uvijek moraš znati sta želiš koji je tvoj cilj, ja ga imam i idem za njim ! 🙂
Odluke su temelj zivota, i kako odlucimo tako ce nam i biti…dobro ili lose…svaka cast Dr .Crnkicu na odabiru citata…
Na našim odlukama se temelji i naš život. Kakve su nam odluke takav nam je i život.
Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče – uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrićeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti. Ako budeš dobar ratnik, nećeš sebe optuživati zbog toga – ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove.”Paulo Coelho
Odlučiti između više mogućnosti je teško jer svaki izbor nosi svoje posljedice.U svakom slučaju najgore je ne donošenje odluka, stajanje na istom mjestu cijeli život razmišljajući hoću li “lijevo” ili “desno”…a vrijeme prolazi! Treba krenuti jednim smjerom naprijed onim kojim mi smatramo da je najbolji i uz stečeno iskustvo istrajati i ne odustajati…
Prilikom donošenja odluka, često koristim intuiciju, onaj unutrašnji glas koji uvijek postoji u nama i često nas nastoji da usmjeri, čak i u onim najjednostavnijim odlukama. Dugo su se ljudi pitali šta je to… Vjerovatno se to može nazvati iskustvom. Nekad i sami se ne možemo sjetiti šta smo smo sve prošli, doživjeli, naročito događaja iz našeg djetinjstva, mada neke stvari, događaji uvijek ostanu urezani u nama, donesu nam emocijonalnu poslijeđenost ili smirenost, iako često toga nismo svjesni. Ono što sve to pamti je upravo ta intuicija, koja kao koža upija sva naša iskustva dobitaka i gubitaka, što utiče na našu percepciju.
Često sebe nađem kako preispitujem donošene odluke kad ne vidim rezultat istih. Prilikom donošenja odluka često se konsultiram s jednom osobom koju mnogo volim, iako sam tvrdoglave naravi često mi ukaže na prave izbore u odlučivanju.
Citiraću našeg poznatog pisca, a tiče se ove teme:
“Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobiješ svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji.”
Odlična i poučna priča.
Život je skup dobrih i onih manje dobrih odluka, jer ne volim reci loših odluka.
Svakodnevno donosimo mnoštvo odluka. Od onih sitnih do onih krupnih, za život sudbinskih.
Kod male odluke poput kupovine uvijek se vodim balansom kvalitete i cijene. Taj omjer mi je najvažniji i vrlo cesto kada su neke skuplje stvari u pitanju ne kupujem ih insinktivno nego pokušam pronaći na internetu na raznim forumima iskustva drugih. Ne volim instinktvne kupovine kakve većina ljudi prakticira.
Kod važnih životnih odluka volim se posavjetovati sa ljudima kojima je iskustvo došlo godinama kao i životnim situacijama.
Uvijek se posavjetujem sa svojim oceem koji ima mnoštvo životnog iskustva i uvijek me pokušava navesti na pravu odluku. Medjutim,odluka je samo moja. I bez obzira na sve ja donosim odluke ali volim i savjet iskusnijeg saslušati i upotrijebiti ako mislim da je zaista dobar za mene.
Svoju najvažniju životnu odluku smaram izbor fakulteta kojeg sam upisao. Sada kada sam na samom kraju studija, smatram je dobrom odukom jer imam dobru perspektivu.
Ono što mi je bitno jeste da do sada nisam imao nekih loših životnih odluka, odluka koje mijenjaju život. Možda je to tako jer sam na pocetku zivotnog puta. ali evidentno je da sam osoba koja voli da donosi dosta sigurne i hajmo reći odluke bez puno rizika.
Svakodnevno se susrećemo da mnogobrojnim odlukama koje trebamo donijeti. Neke su manje važne, neke više, ali u svakom slučaju od nas se očekuje da donesemo odluku. Dešava se da i nesvjesno odlučujemo o nečemu i tek poslije postanemo svjesni svoje odluke. Mislim da prilikom odlučivanja trebamo da nađemo balans između razuma i emocija, jer slijepo vođenje samo jednim ili drugim može nas dovesti do pogrešnog ishoda. Ono što je najvažnije nakon toga jeste da naučimo nešto iz svoje greške kako se više ne bi ponavljala, jer to je upravo ono najvažnije, UČITI IZ VLASTITIH GREŠAKA..
Prilikom donošenja odluka često se savjetujem da roditeljima, najboljom jaranicom, jer volim da čujem mišljenja dragih ljudi..Ali konačno donošenje ipak, prepustim sebi, jer smatram da je to jedini način da postanem svjesna svoje pogrešne odluke, da naučim nešto iz nje, te da spriječim da mi se u budućnosti dogode iste…Ali također, i da nagradim sebe za donošenje kvalitetne odluke..
Donošenje odluka ili odlučivanje je proces biranja između više mogućnosti. To je temeljni misaoni proces koji se sastoji od prepoznavanja i biranja mogućih rješenja koja vode do nekog željenog stanja. Odlučivanje rezultira odabirom akcije koju treba poduzeti ili strategije koju treba primijeniti u praksi. Ono što je najteže i najodgovornije u rukovođenju jest donošenje odluka. Donošenje odluka, odnosno sposobnost i odgovornost odlučivanja je osobina koja je svojstvena samo manjem broju poslovnih ljudi. Iz godine u godinu, iz dana u dan formuliraju se nove i nove teorije rukovođenja, brojne ankete i istraživanja širom svijeta donose ruzultate o najnovijim spoznajama iz tog područja. Neke su čak međusobno oprečne. Dok jedne daju prednost moralnim kvalitetama, druge stavljaju na prvo mjesto stručnost, a treće inteligenciju, liderstvo i slično. Konačno mjerilo je ipak stupanj objektivnog poslovnog uspjeha. U povijesti biznisa bilo je i neobrazovanih ljudi, onih koji su započeli posao s neznatnim kapitalom, ali su imali jednu dobru osobinu: osjećaj za donošenje pravih odluka u pravo vrijeme. Nakon toga je za njih bilo manje važno jesu li te odluke bile plod intuicije, inteligencije, ili puke sreće. Konačni uspjeh je njihova najbolja potvrda. Prilikom kupovine određenog proizvoda vodim se instiktom i željom. To je nešto što me navede na kupovinu određenog proizvoda.Odluke koje su sudbonosne po meni su odluke, koje se tiču nas samih, naše budućnosti, obrazovanja pa i u krajnjoj liniji biranje životnog partnera. Jako je bitno po meni izabrati pravu osobu za život koja će se nositi sa svim onim što čini naš život i obratno naravno.
Svoje već donešene odluke ne analizam baš previše, s obzirom da sam na njihovo donošenje potrošila dovoljno dugo vremena. Prije donošenja svake odluke posavjetujem se sa svojim roditeljima, koji su me mnogo puta usmjerili na ispravnu i dobru odluku. Posavjetujem se i sa ljudima koji su možda imali slična iskustva, naravno to se odnosi na bliske ljude u mom okruženju.
Što se donošenja odluka tiče pokušavam biti krajnje racionalna (ne uspijeva mi uvijek, srce kojiput odvuče na drugu stranu). Dakle, pokušavam razmisliti šta je to najgore što se može dogoditi ako se odlučim za jednu, a šta za drugu opciju, i koliko je to “najgore” meni podnošljivo. A kada su odluke od životne važnosti, smatram da se ne trebaju olako donositi, potrebno je dobro razmisliti, uzeti u obzir više faktora… Pa tako prije nego donesem neku bitnu odluku, vizualiziram više mogućnosti, potom pratim kako se osjećam dok traju te pokretne slike svake mogućnosti, zatim pustim da prođe određeni vremenski period kako bih mogla da se odlučim za pravi izbor. U tom vrijeme uključujem i konsultovanje sa meni bitnim osobama.
“Ako je A uspjeh u životu, onda je A = x +y + z. X je rad, y je igra, z je držanje jezika za zubima.”
Uspjeti znači prihvatati neuspjeh za neuspjehom ne gubeći entuzijazam.
Lahko je odustati, samo kukavice odustaju sakrivajući svoj pogled povućeni u kutu nelagode. Teško je boriti se, teško je ustati uz sve padove, teško je dignuti glavu i nastaviti dalje, ponosno, radosno i veselo. Ali upravno takvi pokazuju želju za ostvarenjem sna, želju za ostvarenjem onoga što im pruža najveću sreću. Jer trud, pokušaji, nastojanja, vjera i nada, to su putevi do uspjeha, to su putevi do sreće.
A ti budi hrabar i pokaži se čovjekom!
Svakodnevno svjesno ili nesvjesno donosimo odluke, bilo male ili velike. Većinu odluka donosimo spontano, bez nekog pretjeranog razmišljanja, dok one odluke koje su sa dugoročnim posljedicama, mogu ponekad da nam budu veliki problem.
U principu, odluke u najvećoj mjeri donosim racionalno, gdje u obzir uzimam sve alternative i „vagam“ ih, te od ponuđenih opcija biram onu koja mi donosi najviše „kvalitetnih plodova“. Ali isto tako, nađem se u situaciji da i na osnovu nekog „unutrašnjeg“ osjećaja donesem neku odluku, ponekad mi ne bude jasno odakle mi bas ta opcija kao najbolja, ali budem čvrsto sigurna da je to to, i ne bude tu puno nekih odstupanja i mogućnosti.
Takođe, realno sagledavam situacije, znam i da prihvatim mogućnost da pogriješim, pa kod donošenja odluka uključujem meni veoma drage osobe, jer cijenim i njihova mišljenja, iskustva i “životni staž” 🙂 ali na kraju samostalno donosim odluku.
Svoje živote krojimo snagom svojih izbora, a ja se nadam da u budućnosti neću pokleknuti kod svojih dobrih pa i loših izbora, jer predamnom još uvijek stoje stanice do kojih treba da stignem.
“Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobiješ svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji.”
Ne volim proces donošenja odluka,jer je u mom slučaju često veoma dug i iscrpljujući.Kao da imam dvije potpuno različite ličnosti koje se u situaciji kada moram donijeti odluku bore za prevlast.
Ne govorim samo o velikim odlukama ,nego i o odlukama koje su dio svakodnevnice(da li otići sa drustvom vani,da li mi se svidja taj okus sladoleda ili neki drugi i slicno).Vremenom sam shvatio da je taj moj proces odlučivanja veoma neefikasan i da oduzima i previše vremena.
Kako vrijeme prolazi,primjecujem da sve više donosim impulsivne odluke,vodjenje intuicijom ili prijasnjim iskustvom.Mnogo manje preispitujem odluke,a generalno sam zadovoljniji rezultatima.
Smatram da dosta možemo naučiti iz loše odluke,naročito ako ima značajnog uticaja na nas.
Najbolje ćemo shvatiti da je vatra opasna,ako se na nju opržimo.
Naravno ,najgora moguća opcija je da nista ne naučimo iz loših odluka koje smo donijeli ili da ne želimo da priznamo da je neka prijašnja odluka bila loša i da je direktan uzrok posljedica koje je slijede.
Kako će naš život izgledati nakon što donesemo određenu odluku. Koje će sve biti posljedice donošenja te odluke? Što će se promijeniti, a što ostati isto? su pitanja koja uvijek sebi postavim prije nego moram da donesem konačnu odluku. Ukoliko na ova pitanja odgovorim samoj sebi u pozitivnom kontekstu znači da sam donijela pravu odluku.A sve i da nisam pokušala sam.I pokušat ću ponovo sve dok ishod ne bude onakav kakvim sam ga zamišljala u konačnici.Pronašla sam jedan citat nepoznatog autora koji bih sad izdvojila a glasi : ” Moje odluke možda nisu uvijek najispravnije, ali kad ih jednom donesem, osjećam se slobodnom “. I to je zaista tako.
Odličan i zanimljiv citat.Sve čestitke…