covjek i leptir

Jedan čovjek do te mjere je bio fasciniran leptirima da ih je svakodnevno satima gledao kako lete. U želji da ih bolje upozna, proučavao je njihov neobični put transformacije i nastajanja.

I tako, jednog dana, uočio je maleni otvor na čahuri leptira. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati energično muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.

Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje i da je odustao. Zato je čovjek odlučio da pomogne leptiru. Otišao je kući, uzeo malene makaze i izrezao čahuru tako da otvor bude dovoljno velik.

Leptir je s lakoćom izašao, ali imao je krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio da prosmatra leptira, očekujući da će se krila svakog trenutka otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala i osnažila leptirovo tijelo vinuvši ga baš kao i druge u nepoznate i neistražene visine.

Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj kratki  život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.

Uprkos svoj svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama čovjek nije razumio da su poteškoće kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz čahure, dio puta njegovog razvoja, kako bi kad se oslobodi čahure bio dovoljno snažan, otporan i  spreman za svoj let.

Ponekad su upravo poteškoće ono što trebamo u našem životu. Poznato je  da kada Bog nekoga voli stavi ga na iskušenje. Kada bi nas oslobodio svih prepreka, problema, iskušenja i poteškoća nikada ne bi smo postali tako snažni, otporni niti sposobni koliko smo sada i koliko tek možemo biti. Nietzche je rekao nešto, u što sam duboko vjerujem, i u što sam se više puta uvjerio u svome životu :“Sve što nas ne ubije  samo nas učini  jačim„.

Zato kad sljedeći put naiđete na poteškoće znajte da je to neizostavni dio razvojnog puta i da je njihova svrha upravo ta da nas osnaže i nauče nečemu važnom. Isto tako kad budete željeli nekome da pomognete ponudite mu udicu umjesto ribe, jer najveće bogatstvo koje možemo da ponudimo nekome jeste da mu otkrijemo njegovo sopstveno.

” Tražio sam Snagu…
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam mudrost…
I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti…

Tražio sam bogatstvo…
I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.

Tražio sam hrabrost…
I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo savladati.

Tražio sam ljubav…
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam usluge…
I Bog mi je dao prilike.

Nisam dobio ništa od onog što sam tražio…
Al dobio sam sve što mi je ikada trebalo.”

Ovaj blog napisao sam nadahnut razgovorom sa svojim dugogodišnjim izuzetno lojalnim i iskrenim prijateljem. Volio bi da osim komentara na gore navedeno povedemo zajednički diskusiju u kojoj mjeri je sve ovo primjenjivo u odgoju odnosno mentorisanju  naše djece, studenata, saradnika, podređenih i svih onih koje volimo, kojima želimo dobro i samo dobro i koje pokušavamo poštedjeti svakog iskušenja i zla ovoga svijeta.

Da li je baš uvijek put do pakla popločan dobrim namjerama ili pak….

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkić