izvan okvira

 

Razmišljanje Izvan Okvira

 

Zamislite da se vozite automobilom u jednoj divljoj, tamnoj i kišnoj noći.Iznenada prolazite pored autobuskog stajališta i vidite troje ljudi kako stoje na kiši i čekaju:

1. Prva osoba je jedna stara gospođa koja izgleda kao da će upravo umrijeti.

2. Druga osoba je Vaš stari prijatelj koji Vam je jednom spasio život.

3. Treća osoba je perfektan partner (žena,muškarac) o kojem oduvijek sanjate da ćete sresti.

Koga će te odabrati? Imajte na umu da pored vozača u vozilu može biti još samo jedan putnik.

Razmislite prije nego što nastavite čitati dalje…

………

………

………

………

………

………

………

Ovo je klasična moralno-etička dilema koja se jako dugo koristila kod provjere sposobnosti kandidata koji su aplicirali za posao u jednoj od najvećih svjetskih korporacija:

1. Možete izabrati staru gospođu imajući na umu da može umrijeti svakog časa, odlučivši da upravo iz tog razloga trebate prvo spasiti nju.

2. Možete povesti starog prijatelja, imajući na umu da će te mu se tako odužiti zato što Vam je jednom ipak spasio život.

3. Ili pak možete povesti perfektnog partnera znajući da možda nikada više nećete imati priliku da njega ili nju ponovo sretnete.

Osoba koja je tada zaposlena  (bilo je više od 20 000 aplikacija) imala je neočekivano brzo tačan odgovor. Pogodite kakav?

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~

 

“Dao bih ključeve od auta mome starome prijatelju i time i šansu da spasi još jedan život tako što će sa sobom povesti staru gospođu do najbliže bolnice. Ostao bih na stanici sa partnericom svojih snova čekati na autobus.Tako bi imali priliku da se bolje upoznamo.”

Ponekad jednostavno trebamo odustati od ustaljenog načina razmišljanja na koje nas tjeraju ljudi i okruženje u kojem živimo i radimo.

 “Razmišljanje izvan okvira” se odnosi na kreativno razmišljanje, izvan uobičajenih parametara, pronalaženje originalnih i inovativnih rješenja za hitan problem. Fraza se pojavila u 60s i 70s i seže do poznate zagonetke 9 tačaka koja je prvi put objavljena davne 1914. U ovome zadatku od Vas se traži da spojite mrežu od 9 tačaka s četiri ravne crte, bez podizanja olovke sa papira.

U početku se čini nemoguće (postoji mnogo načina da to uradite sa 5 poteza, ali sa 4 jednostavno ne ide) sve dok ne shvatite da ne morate da se ograničite na to područje tj.zadati okvir od devet tačaka. Zanimljivo je da u samom zadatku niko ne kaže da ne smijete „Izaći od okvira“. Ipak, iz nekog nejasnog razloga (navike, ograničenost na šta se smije, a šta ne smije, neznanje, podsvijest itd.) svi pokušavamo naći rješenje upravo unutar tog istog imaginarnog okvira.

Kada dugo radimo unutar istog područja, često razvijemo tzv tunnel vision – vidimo samo ono što je usko vezano uz to područje, razmišljamo u okvirima unutar kojih jesmo. Je li to loše?

Po Albertu Ajnštajnu definicija gluposti je :

„Raditi iste stvari ,na isti način i očekivati drugačiji rezultat“.

Da li stara pravila, metode i sistemi mogu donijeti bolje ili pak identične rezultate u novim turbulentnim vremenima i promjenjenim okvirima? Može li se razmišljanje Van okvira naučiti? Kako? Koliko i kada trebamo razmišljati na navedeni način?

Možda stara provjerena pravila važe i za nova turbulentna vremena, ili?

Kao i uvijek sa velikim zadovoljstvom očekujem Vaše komentare i diskusije.

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkić