Razmišljanje Izvan Okvira
Zamislite da se vozite automobilom u jednoj divljoj, tamnoj i kišnoj noći.Iznenada prolazite pored autobuskog stajališta i vidite troje ljudi kako stoje na kiši i čekaju:
1. Prva osoba je jedna stara gospođa koja izgleda kao da će upravo umrijeti.
2. Druga osoba je Vaš stari prijatelj koji Vam je jednom spasio život.
3. Treća osoba je perfektan partner (žena,muškarac) o kojem oduvijek sanjate da ćete sresti.
Koga će te odabrati? Imajte na umu da pored vozača u vozilu može biti još samo jedan putnik.
Razmislite prije nego što nastavite čitati dalje…
………
………
………
………
………
………
………
Ovo je klasična moralno-etička dilema koja se jako dugo koristila kod provjere sposobnosti kandidata koji su aplicirali za posao u jednoj od najvećih svjetskih korporacija:
1. Možete izabrati staru gospođu imajući na umu da može umrijeti svakog časa, odlučivši da upravo iz tog razloga trebate prvo spasiti nju.
2. Možete povesti starog prijatelja, imajući na umu da će te mu se tako odužiti zato što Vam je jednom ipak spasio život.
3. Ili pak možete povesti perfektnog partnera znajući da možda nikada više nećete imati priliku da njega ili nju ponovo sretnete.
Osoba koja je tada zaposlena (bilo je više od 20 000 aplikacija) imala je neočekivano brzo tačan odgovor. Pogodite kakav?
~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~
“Dao bih ključeve od auta mome starome prijatelju i time i šansu da spasi još jedan život tako što će sa sobom povesti staru gospođu do najbliže bolnice. Ostao bih na stanici sa partnericom svojih snova čekati na autobus.Tako bi imali priliku da se bolje upoznamo.”
Ponekad jednostavno trebamo odustati od ustaljenog načina razmišljanja na koje nas tjeraju ljudi i okruženje u kojem živimo i radimo.
“Razmišljanje izvan okvira” se odnosi na kreativno razmišljanje, izvan uobičajenih parametara, pronalaženje originalnih i inovativnih rješenja za hitan problem. Fraza se pojavila u 60s i 70s i seže do poznate zagonetke 9 tačaka koja je prvi put objavljena davne 1914. U ovome zadatku od Vas se traži da spojite mrežu od 9 tačaka s četiri ravne crte, bez podizanja olovke sa papira.
U početku se čini nemoguće (postoji mnogo načina da to uradite sa 5 poteza, ali sa 4 jednostavno ne ide) sve dok ne shvatite da ne morate da se ograničite na to područje tj.zadati okvir od devet tačaka. Zanimljivo je da u samom zadatku niko ne kaže da ne smijete „Izaći od okvira“. Ipak, iz nekog nejasnog razloga (navike, ograničenost na šta se smije, a šta ne smije, neznanje, podsvijest itd.) svi pokušavamo naći rješenje upravo unutar tog istog imaginarnog okvira.
Kada dugo radimo unutar istog područja, često razvijemo tzv tunnel vision – vidimo samo ono što je usko vezano uz to područje, razmišljamo u okvirima unutar kojih jesmo. Je li to loše?
Po Albertu Ajnštajnu definicija gluposti je :
„Raditi iste stvari ,na isti način i očekivati drugačiji rezultat“.
Da li stara pravila, metode i sistemi mogu donijeti bolje ili pak identične rezultate u novim turbulentnim vremenima i promjenjenim okvirima? Može li se razmišljanje Van okvira naučiti? Kako? Koliko i kada trebamo razmišljati na navedeni način?
Možda stara provjerena pravila važe i za nova turbulentna vremena, ili?
Kao i uvijek sa velikim zadovoljstvom očekujem Vaše komentare i diskusije.
Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkić
Najbolja rjesenja su po nepisanom pravilu uvijek i najjednostavnija, ali i najmanje ocekivana. Ipak, obicno samo najbistirijim i slobodnim umovima takva padnu na pamet…ostali su obicno ucahureni u ustaljeni i ocekivani obrazac razmisljanja. Treba uvijek traziti i zadrzati dijete u sebi..jer ono nije opetereceno barijerama i ima slobodu upravo razmisljanja van okvira. Hvala Dr Crnkicu sto nas podsjeti na bitne stvari koje nekako svi znamo, ali ih rutina i svakodnevnica potisnu. Odlicne misli kao i uvijek!
“Kada dugo radimo unutar istog područja, često razvijemo tzv tunnel vision – vidimo samo ono što je usko vezano uz to područje, razmišljamo u okvirima unutar kojih jesmo. Je li to loše?”
Pitanje me podsjetilo na slučaj sa porotom. Sebi postavljam pitanje: Da li bih voljela da moj zločin razmatraju isključivo advokati i sudije? Ti ljudi pripadaju upravo spomenutom tunelu. Ljudi koji su otupjeli od svakodnevnog razmišljanja o kriminalu i zločinima, i koji svoj profesionalni zivot “troše” na ocjenjivanje zločina i prestupnika koje policija izvede pred njih. Izgubili su “osjecaj za feeling”. Nasuprot tome, razmišljanje “van okvira” u ovom slučaju bi bila upravo porota, sačinjena od običnih građana različitih zanimanja i društvenih slojeva. Od njih se ne traži nista drugo, osim životnog iskustva običnog čovjeka, malo koncentracije, zdrav i svjež razum, kako bi se slucaj razmotrio iz drugačije perspektive.
“Da li stara pravila, metode i sistemi mogu donijeti bolje ili pak identične rezultate u novim turbulentnim vremenima i promjenjenim okvirima? Može li se razmišljanje Van okvira naučiti? Kako? Koliko i kada trebamo razmišljati na navedeni način?”
Smiješno je za očekivati da stvari koje su nekada funkcionisale mogu funkcionisati i sada. Da je to moguće, ja sada ne bih sjedila za računarom i iznosila svoje mišljene elektroskim putem, nego bih sebi izrađivala oruđe i oružje i živjela kao neandertalac :D. Hoću da kažem, da oni ljudi koji spoznaju moć kreativnog razmišljanja i koji ga upotrijebe, ti isti mijenjaju svijet i način života.
Razmišljanje “van okvira” se nema potrebe naučiti, već podsjetiti. Ljudi su rođeni s tim. Imamo dvije hemisfere mozga, samo smo zaboravili kako da ih koristimo zajedno. Trebali bismo se družiti malo više sa djecom i učiti od njih, oni to rade bez problema.
Što se tice pitanja oko toga koga bih povela sa sobom u autu…Baba ide u gepek, prijatelj na krov, a moj čovjek do mene.
Apsulutna je istina da je nemoguce ocekivati drugaciji rezultat radeci stvari na isti nacin…samo je pitanje koliko se toga svako od nas sjeti u datom momentu. Kreativnost donosi promjene, a promjene nas vode u nova podrucja i otvaraju nam nove horizonte. Samo tako mozemo naprijed. Post je odlican i za svaku pohvalu!
Jedna od najprihvacenijih definicija inteligencije je: “Sposobnost prilagodjavanja novonastalim okolnostima”. Rijetki su, medjutim, oni koji stvare vide iz ugla drugacijeg od ostalih, odnosno onih koji izadju izvan okvira prilikom determiniranja “problema” i “rjesenja”.
Fascinirana sam pričom. Sad tek vidim i razumijem koliko mi ljudi zapadnemo u neku vrstu ustaljenosti i navika , ne vidimo i nemamo osjećaj za druge stvari koje su tako jednostavne.
Svaka čast na objavi. Ljudi su jednostavno navikli na rutinu, tako funkcionišu cijeli život. Ne žele prihvatiti da postoje stvari van okvira, jednostavno su ograničeni na onu ustaljenu sliku koju su stvorili. Trebamo se boriti protiv loših navika do kojih nas dovodi pogrešno naučen način razmišljanja.
Složila bih se s vama po pitanju toga da su najbolja rješenja uvijek tako jednostavna, ali manje očekivana. Potrebno je samo promjeniti ugao gledanja i rješavati stvari na pravi način.
Ajnštajn je bio u pravu. Neki ljudi stalno rade iste greške i gluposti, a očekuju da će ishod biti drugačiji.
E pa neće.
Složila bih se s vama po pitanju toga da su najbolja rješenja uvijek tako jednostavna, ali manje očekivana. Potrebno je samo promjeniti ugao gledanja i rješavati stvari na pravi način.
Svaka čast na odličnoj temi za razmišljanje. Dr. Crnkić nas konstantno podstiče na razmišljanje o životu, o načinu života u današnje vrijeme. Svaka čast na, svaki put, odlično odabranoj temi!
Jednostavan odgovor,ali bi se malo ko sjetio na ovaj način pomoći svima.
Svaka čast, odlična objava.
Kod donošenja odluka važno je znati da će nam odugovlačenje i dugotrajno premišljanje samo otežati donošenje prave odluke. Post je zaista odličan!
Kao i uvijek jako interesantna priča koju nam donosi dr Crnkić. Naravno navodi na razmišljanje.
Misli da bi se svi trebali potruditi da “razmišljamo izvan okvira” koliko je to u našim mogućnostima.
“Dao bih ključeve od auta mome starome prijatelju i time i šansu da spasi još jedan život tako što će sa sobom povesti staru gospođu do najbliže bolnice. Ostao bih na stanici sa partnericom svojih snova čekati na autobus.Tako bi imali priliku da se bolje upoznamo.”
Svaka čast na odličnoj objavi, najbolja rješenja uvijek tako jednostavna,ali i najmanje ocekivano. Hvala Dr Crnkicu sto nas podsjeti na bitne stvari koje nekako svi znamo!
Kad malo bolje razmislim, ograničenost u tom smislu i jeste odlika ljudi koji samo stoje u mjestu, stagniraju, dopuštaju da ih vode drugi. Razmišljanje van okvira je osobina onih ljudi koji se ne boje života i koji hrabro donose sopstvene odluke.
Pozitivno i kao uvjek odlična tema za komentarisati .Svaki problem ima rješenje ako znamo ispravno istom pristupiti,nebojajući se ishoda tj.rješenja .Problem kako god nastaje tako ga je i moguće riješti.Odlično kao isvaka druga objava DR.Kenana Crnkića.
Sigurno da ustaljeni načini mišljenja nisu dovoljni za nove izazove te da moramo nalaziti rješenja u širim okvirima,što opet zahtjeva dosta znanja i inteligencije…
Ima jedna stvar o kojoj jako dugo razmišljam i na kojoj jako dugo radim. Pokušavam je sagledati iz različitih uglova, trudim se da svaki put postupim drugačije, ali mi je ishod uvijek isti. Znači da radim neku glupost i pravim iste greške, samo ih gledam iz različitih uglova.
Ajnštajn je bio u pravu.
Ne postoji problem koji nema rješenje…samo ga moramo pronaći.Nekada ćemo koristiti snagu, nekada razum, vještine , intelekt, mudrost ali svakako bi trebali naučiti da što više razmišljamo izvan okvira…ili možda je ta vrsta razmišljanja u nama samo je trebamo probuditi …
Odlična misao kao i uvijek navodi na razmišljanje…
Ako promjenite način na koji gledate na stvari, te stvari će se promeniti.
Nadam se da ćemo svi naći nekakav način da stara pravila, metode i sisteme primjenimo u novim turbulentnim vremenima i promjenjenim okvirima i da ćemo naučiti razmišljati van okvira.
Problemi nas “prisiljavaju” da mijenjamo postojeće stanje i činimo postignuća koja nas vode k izvrsnosti!
Za neke odluke u životu je dovoljno poslužiti se razumom, a za neke srcem,ali one najvažnije odluke trebamo donijeti nečim što nije ograničeno i varljivo.
Razmišljati izvan okvira….
Ne raditi iste gluposti…..
Svaki problem ima rješenje ma koliko vam to u datom momentu izgledalo i nemoguće!
Životna snaga jednog čovjeka mjeri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću rješavanja problema…
Za svaki problem postoji rješenje!
Svaki problem ima svoj najbolji način rješavanja. Uvijek treba tražiti novi način da se neki problem riješi, čovjek treba uvoditi nove načine rada, a samim tim i razmišljanja.
Ajnaštajnova definicija ostavila je najjači utisak na mene, mada su i rješenja data u priči i zadatku genijalna ( jednostavna).
Mislim da nije dobro u potpunosti promjeniti i odbaciti način rada,ako on daje rezultat.Ono što je potrebno je odbaciti neke loše stvari , a njih zamjeniti sa boljim i naprednijim načinima rada.A to znači da se čovjek uvijek mora usavršavati u skladu sa vremenom.
Odlična priča ! Treba gledat i razmišljat pozitivno i riješenje samo dodje !
Najbolji način da pobjegnete od problema je da se suočite sa problemom i nastojite ga riješiti i da date 110 % od sebe da ga riješite!
Vrlo poučna priča, od svih opcija treba znati izabrati pravu, svaka čast svima koji to umiju!
Objava me oduševila kao i način rješavanja problema : tako jednostavno, a neočekivano. Svaka čast na još jednoj poučnoj objavi.
Post je fantastičan !
Apsolutno se slažem i podržavam izjavu da je suludo raditi istu stvar, a očekivati drugačiji rezultat. Svaki problem iziskuje drugačije reagovanje, što može dovesti do i sagledavanja problema izvan okvira. Ukoliko se nekada određena taktika, strategija, koncept pokazao kao odličan i prikladan za rješavanje određenog problema, ne znači i apsurdno je da bi dao iste rezutate i kada bi bilo u pitanje rješavanje opet istog problema. Ljudi su naviknuti na rutinu, neku taktiku i standardni način rada te su manje skloni kreativnosti, inovativnosti, drugačijem načinu razmišljanja. Podržavam da su najbolja rješenja uvijek jednostavna i ona manje očekivana. Mislim da bi se svi trebali potruditi da razmišljamo “izvan okvira” jer bi to moglo donijeti neočekivano dobre pozitivne rezultate. Aaaa, što se tiče spašavanja: prijatelj ide samnom 😀 😀
Da svi ljudi postupaju samo po ustaljenim navikama, da li bismo danas imali izume bez kojih ne možemo zamisliti život, lijekove za bolesti koje su nekad bile neizlječive?
Jednostavna rješenja su istovremeno i najbolja,svaki problem ima i svoje rješenje samo treba nači način kako doći do njega jer ne možemo pristupati svemu svemu isto .Vremena se mijenjaju a samim tim i naša mišljenja.
Misljenja sam da ne postoji problem koji nije rjesiv, postoje samo umovi oko kojih smo podigli vlastite zidove a uglavnom nemamo hrabrosti da provirimo iza njih.
Mislim da nam je sad potrebno više nego prije da tražimo rješenja naših poblema izlazeći izvan okvira jer i problema imamo više.Možda kad bi tako razmišljali lakše bi nam bilo u životu.
Riješenje svakog problema uvijek postoji, samo ga trebamo pronaći. A nekad je ono očigledno, ali samo ljudi širokog shvatanja mogu ga vidjeti.
Za svaki problem postoji rješenje , ako jedan put ne donosi rješenje problema, ne donosi željeni rezultat svakako treba promjeniti smjer ….
Danasnje vrijeme ne trpi statiku. Novi nacin rada i razmisljanja su neophodni da bi postigli napredak.
Razmišljanje izvan okvira nije tako jednostavno; ne možeš baš tako sjesti i reći: e sad ću promijeniti način na koji razmišljam, sad ću smisliti nešto sasvim novo. Međutim postoje načini na koje možemo pomoći sami sebi da izbjegnemo ” tunnel vision” (vidimo samo ono što je usko vezano uz to područje, razmišljamo u okvirima unutar kojih jesmo)
Po meni najjednostavniji, najbrži, i najlakši primjenjiv način je da razgovaramo sa osobama koje rade, žive van našeg područja – u drugom odjelu, drugoj industriji, drugom gradu… Takva osoba može dati svježi pogled, drukčije razmišljanje o stvarima koje su nama jako dobro poznate, reći nešto što nam samima nikad ne bi palo na pamet. Nekad ćemo to moći iskoristiti, nekad nekad ne.
Trajniji i dugoročniji način kako možemo sebi omogućiti razmišljanje izvan okvira je taj da se prepustimo različitim iskustvima. Radimo nešto novo, isprobamo nešto što nikada nismo. Slušamo ljude kada nam pričaju o stvarima o kojima ništa ne znamo.Desiti će se trenutak tokom procesa, kada čemo čuti nešto što, iako možda nema direktne veze s tim što radimo, možemo primjeniti u svom području i ostvariti pozitivne rezultate. Imat ćemo osjećaj kao da smo dobili novi par očiju.
Lp
Ivana Paunović
Komentar ću početi sa osvrtom na gore pomenutu priču. Kako je navedeno iz primjera iz prakse, većina njih bih odgovorila da bi dala ključeve prijatelju i da on odvuče staricu, a mi bi ostali sa voljenom osobom. Po meni to je još uvijek jedna vrsta nekreativnog razmišljanja. Mislim da je dosta kreativan način onaj koji je navela kolegica Melisa Zemanić u svom postu. Ali da ne idem dalje o priči, više bih da se osvrnem na samu kreativnost. U principu, svi mi nju imamo još od malih nogu. Koliko smo samo puta kao mala djeca uradili nešto neobično na šta su se drugi čudili ili im je bilo simpatično, a to je opet bilo revolucionarno za naše godine. Ta kreativnost koja je po pravilu u desnoj strani mozga nam se “ugasila” vremenom (čast izuzecima), usljed djelovanja različitih stvari na naš život i mozak. Pritom mislim na naše društvo a i našu porodicu. Znate one starinske priče nemoj sinko nećeš ti to znati uraditi, a ni ne znaju da bi mi to bolje uradili nego oni, ili one priče iz društva koje se svode na komentare da ništa ne znaju uraditi i da ih boli briga za tim i tim. Sve to utiče na čovjeka i njegov kreativni dio mozga. Čist primjer su svi naučnici iz prošlosti koji su bili genijalci i kreativci pa ih je društvo odbacilo i smatralo ih “velikim” luđacima. Takođe, za mene je kreativna osoba i ona koja ima mnogo ideja kako riješiti određeni problem i ako te ideje možda nisu najbolje rješenje, ali svejedno kreativnost u tom slučaju radi (tzv. brain storming). Opet treba da shvatimo da nisu svi ljudi isti i da je nekima jednostavno mozak koncipiran da radi “mašinski” odnosno da nema aktivnu tu kreativnu stranu, što je naravno nedostatak kod takvih osoba. Sve u svemu, kreativno rješavanje problema ovisi o tome koliko ideja koje su drugačije od normalnih (standardnih) može naš mozak da isprojektuje. Takođe, mislim da je ova tema usko povezana sa prošlom (Rizik) jer sam novi način gledanja na problem i njegovo rješenje može sa sobom povući određene (rizike) kritike, komentare i na kraju krajeva čudna mišljena i čudna gledanja na nas od strane drugih osoba ili društva. U svemu ovome, mene najviše interesuje kako se budi ta kreativna strana kod čovjeka, da li postoji za to određeni treninzi i da li duhovnost ima veze s tim? 🙂
Odlična tema. Mislim da u novim turbulentnim vremenima ne važe ista pravila koja su prije važila. Jer sada su promjene koje se došavaju danas sve jaće i brze nego prije sto se to dešavalo, znanje koje imamo ja veće, ali neznamo ga upotrijebiti na pravi način. Mi smo još uvijek narod koji je zaostao u razmišljanju, znamo samo kukati i govoti kako je je ono onako, kako on/ to može, itd. Znamo samo trečati o drugima, umjesto da se pozabavimo o sebi i kako učiniti da nam bude bolje nama našoj porodici pa i okolini. Danas su nam informavije na svakom koraku koje mi nekoristimo na pravi način.
Što se tiće primjera na početku ja bi sigurno povela staru gospođu koja je pred smrt jer sam ja u dusi takva osoba da uvijek pomažem starim ljudima 🙂 Al dobro kao sto je rečeno to je vezano za moral i to zavisi od osobe do osobe.
Upotreba starih pravila, metoda i sistema može doprinjeti samo gorem stanju, nikako boljem. Ljudi su takvi da ne mogu kao roboti ponavljati aktivnosti. Žele nešto novo, nešto s čim se moraju boriti, priliku da pokažu svoje mogućnosti, traže izazove u svakom domenu svog života, naročito poslovnom. Ustaljene aktivnosti mogu zaustaviti i uništiti kreativno promišljanje, razmišljanje Van okvira.
Do kreativnih ideja obično se dolazi povezivanjem dvije naizgled nepovezane misli. To obično nećemo postići isključivo racionalnim razmišljanjem. To razmišljanje Izvan okvira upravo sadrži ideju o pronalaženju i istraživanju novih područja kroz kreativnost. Ne trebamo naučiti razmišljati samo Van okvira tj. izvan kutije, nego i izaći iz te kutije, isprazniti je i početi ponovo. Ne možemo kontrolirati sve, ali ono što možemo kontrolirati su pojedini trenuci i svrha tog jeste iskoristiti taj trenutak potpuno, jer je to trenutak bez problema. Albert Ajnštajn je rekao: “Um je poput padobrana – funkcionira jedino ako je otvoren. Značajni problemi sa kojima smo suočeni, ne mogu se riješiti istom razinom razmišljanja na kojoj smo bili kad smo ih stvorili.”
Razmišljati na ovaj način trebamo, ako ne uvijek, svakako da često, jer otvaramo neke nove puteve, vidove razmišljanja, razvijamo svoju emocionalnu inteligenciju. Moguće je vremenom da ćemo, ako na taj način djelujemo, početi riješavati probleme na drugačije načine na koje nismo do tad. Iznenadiće nas naš način konceptualnog, kreativnog razmišljanja i ispuniće nas taj osjećaj. Postoje metode kojim se poboljšava ovaj koncept razmišljanja Izvan okvira, koje se temelje na psihološkim principima. Neki psiholozi čak navode da određeni položaji tijela pospješuju kreativno promišljanje.
Fantastičan tekst, jednostavno te natjera da porazgovaraš sam sa sobom, da se sagledaš kako reaguješ u situacijama koje su bitne za život.
Da boljitak i napredak potrebna je promjena u razmišljanju, metodama riješavanja problema isl. Svuda oko nas su problemi i za svaku aktivnost nailazimo na probleme ali je do čovjeka kako će riješiti taj problem.Da bi riješili problem “izvan okvira razmišljanja” moramo biti sigurni u svoje vrijednosti, vjerovati samom sebi i inovativno tražiti riješenja. Samo ljudi koji čvrsto stoje na svojim nogama, prihvaćaju promjene i doprinose napretku.
Izazovi,kompleksnost,neizvjesnost,turbulentna vremena,sve je to ono što opisuje današnjicu. Izazovi sa kojima se često suočavamo su toliko promjenjivi, da se ne mogu ni uporediti sa dešavanjima u prošlosti. Postoje određena stara pravila koja nam ponekad mogu pomoći pri suočavanju sa problemima, ali u većini slučajeva na takva pravila se ne možemo osloniti. To je upravo zbog toga što se danas u svijetu sve tako brzo mijenja,gdje često možemo doći u iskušenje ,da li nas takvo pravilo vodi ka uspijehu ili u propast..Sve se dešava tako brzo ,tako da i mi sami moramo biti brzi ,odreagovati u pravo vrijeme na pravi način,ili kako bih ja to rekla ,kreirati svoja pravila ,kako u poslovnom tako i u privatnom životu..:D
Odričemo se slobode lutanja, uvodimo red u sve, dajemo maha emocijama. Produktivnost, učinkovitost i kako li se sve zovu ti intelektualni štosovi ne bivaju postignuti. Ali kada se čovjek otkine od sebe neodlučnog, kada pobijedi svoju malodušnost, otvore se neslućeni putevi i tada svijet više nije skućen ni pun prijetnji.
Da bi razmišljao izvan kutije,čovjek mora prvo “napustiti” kutiju,što nije uvijek lahko.
Ako posmatramo kutiju kao neko naše malo skrovište,sagrađeno od ideja,načina razmišljanja,navika po kojima smo do sada “živjeli” i za koje znamo da ih društvo prihvata,donekle shvatamo zašto je tako teško taj comfort zone i napustiti.Pitamo se zašto razmišljati drugacije,kada i ovako “živimo” i ništa nam ne fali..
Zato što postoji razlika izmedju “živjeti” i “ŽIVJETI”.Da bi malo više ŽIVJELI trebamo preporoditi dijete u nama,malo više maštati ,pa čak i prekršiti neka pravila.
Ne možemo znati šta je iza vrata,ako ih ne otvorimo.
Smatram da je svako sposoban da razmišlja izvan okvira,i da je to nužno u procesu ostvarivanja našeg maksimalnog potencijala.
Veoma interesentan i poučan tekst. Rješenje, iako svrstano u “razmišljanje izvan okvira” na bazi moralno-etičke prirode, ipak sadrži i racionalnost vlastitog interesa.
Razmišljanje izvan okvira daje nam mogučnost dolaska do večeg broja ideja.Samim tim pronalazimo i različita riješenja koja su nam bila nepoznata razmisljajuči u okviru.Razmisljati izvan okvira nije lako osoba treba biti sigurna u sebe i imati čvrst stav,dopustiti da kreativnost izadje na povrsinu.
Mišljenja sam da ne možeš očekivati drugačiji i bolji rezultat ako stvari radiš uvijek na isti, uobičajen način.
Potrebno je dopustiti svojoj kreativnosti da izađe na površinu, zatim je razvijati i „nadograđivati“(jednostavan primjer su Lego kockice i sve slične kocke za djecu-uvijek su smatrani igračkama koje razvijaju spacijalne sposobnosti kod djece, sposobnost rješavanja logičkih i matematičkih problema.)
Svi se rađamo sa sposobnošću da budemo kreativni. Ali nekako s vremenom, kroz život i kroz obrazovanje počinjemo razmišljati unutar okvira. Razmišljamo usmjereno na problem i njegovo rješavanje na temelju prethodnog iskustva i metoda koje su prije funkcionisale. Kako bismo iskoristili potencijal za kreativnost koji se nalazi u nama, potrebno je izaći izvan naučenih obrazaca razmišljanja i rješavanja problema.
Ne treba misliti unutar poznatih struktura rješavanja određenih problema i ne treba odbacivati nijednu ideju koja nam se javlja. Čak i ona razmišljanja koja nam se čine potpuno nelogičnim i nepovezanima sa našim trenutnim problemom treba uzeti u razmatranje.
Treba pokušati spojiti dvije potpuno različite ideje i na taj način kreirati potpuno novu ideju. Možda se baš na spoj tih ideja čekalo dugo i možda nas baš taj neočekivani, neobični spoj proslavi. 🙂
Ne postoji osoba koja ne želi da bude kreativna. Svi moraju da žele da budu kreativni. Život može biti zanimljiviji, zabavniji i napredniji ako ga prati kreativnost. – Edward de Bono
Ne moraju, ali velika vecina populacije zeli to u jednom periodu djelovanja. Obicno dok su mladji.
Medjutim, rijetko ko tu zelju odrzava tokom cijelog vijeka.
Realno, relativno mali procenat ljudi je zaista kreativan. Ostali to uglavnom samo zele da budu.
Bitno je ispred sebe imati listu ideja s kojima se možemo igrati na razne načine i kombinirati ih na načine na koje nam nikada ne bi palo na pamet. Na taj ćemo način svakako izaći iz okvira našeg tipičnog razmišljanja i doći do mnogih genijalnih ideja.One ne moraju nužno biti revolucionarne poput otkrića lijeka protiv raka, no svakako će nam pomoći u napretku u našoj karijeri, razvoju našeg privatnog života i naše slike o sebi.
Samo onaj ko drži oči i uši kontinuirano otvorenima, ko vjeruje da se baš svugdje može naći inspiracija, spremno izlazi iz svojih okvira i otvorenog uma istražuje svijet oko sebe. Izađite, istražujte, iskušavajte. Nemojte ostati zatvoreni u svojim kutijama.
Mislim da svaki problem ima rješenje samo zavisi kako ko gleda na njega.Nisu svi ljudi isti.Neko još uvijek razmišlja po ustaljenom princupu koji nije dovoljan za “razmišljanje izvan okvira”. Nije svako rođen da bude kreativan,ali mislim da se raznim tehnikama razmišljanja (edukacije i radoznalost) mogu unaprijediti kreativne mogućnosti.Možda bi trebali razmišljati na način da je sve moguće i iskoristiti sve te ideje pa makar i to bilo nemoguće.
Mislim da je pitanje nase kreativnosti stvar u nama samima,koliko mi zelimo nesto da promjenimo,ili doprinesemo.Zelimo li da nam bude ljepsi ambijent,ili cemo se samo prislonuti nekome,ma hajde dobro je,samo me ne diraj, odlicno je sve. Ako uzmemo u obzir nas zivot,i realno ono sto se desava nama ili oko nas,da li smo se zapitali sta mi to doprinosimo,koliko smo puta iduci od kuce do posla/skole krenuli daljim putem nego sto to inace radimo,sigurno precicam,kako bi vidjeli i prijimjetili/uocili da se desava nesto drugacije?!
Ako se osvrnem na ovaj divni tekst,primjetit cu da je kreativnost smisao svega sto nas okruzuje,unesemo malo ljubavi,topline,zacinimo i odlicno izgledamo, medjutim ako pogledamo sto se realno zbiva,ako cemo iskreni biti ovi vozaci koji imaju i voze automobil,vjerovatno se desavalo da smo se iduci negdje sretali,vidjali na stanicama prelijepe decke,djevojke,pogledamo ih sigurno samo.Kad ste kome stali,budimo iskreni,sama pomisao da je neko nepoznat ne ulijeva nam neku sigurnost,i sa sobom povlaci mnostvo pitanja i prije svega rizik koga mi to vozimao.Ja bi se sigurno zapitala da nije neki manijak,mozda je spreman na sve,i sto je vjerovatno ne bi mu stala i povezla ga ni po koju cijenu.
Biti kreativan je idealan nacin da budemo drugaciji, ponekad cudni, ne shvaceni, jedinstveni,to je nesto sto “izvire ili titra” u nama samim ali moramo biti svjesno da u svim situacijama zivotnim moramo biti spremni nositi se sa rizikom krajnjeg ishoda,i konacnog odredista gdje idemo i sta zelimo biti.
U vremenu u kojem živimo jako je teško pridržavati se pravila i procedura koja su nekad bila efikasna, jer se okruženje stalno mjenja i zahtjeva nešto novo, drugačije od predhodnog. Zahtjeva našu kreativnost, orginalnost.. Kada se duže vrijeme suočavamo sa problemima na identičan ili sličan način, te ih pokušavamo i rješiti na isti način vremenom će u nama ugasiti kreativnosti i zadati nam dodatne probleme.
Moje mišljenje je da bismo trebali izaći iz kalupa u kojima smo zarobljeni, promjeniti kut gledanja i punom parom krenuti u pronalaženje novih metoda u ostvarenju boljeg rezultata, te se tek tada možemo nadati napretku i većem uspjehu.