Blog

Postoje dvije vrste ljudi. ,,Energetski Vampiri”- su ljudi koji Vam poput pijavica umjesto krvi ,,sišu” životnu energiju. Ove osobe zrace negativnom energijom, uvijek se žale, ljubomorne su, zavidne, cinicne, ogovaraju, potvaraju, odapinju otrovne strelice u vidu javnih ili skrivenih komentara, koriste besmislena poređenja, podsjecaju na neuspjehe itd. a sve sa ciljem omalovazavanja odnosno ubijanja onog pozitivnog u nama. Nasuprot njih su ,,Ljudi Baterije ” -te osobe svjetle pozitivnom energijom i u najvecim tamama, motivisu, podržavaju, hrabre, vjeruju, dobronamjerno savjetuju, podsjecaju na naše uspjehe, raduju se nasim postignucima iskreno i nakon susreta sa njima osjecate da su Vam poput istrosenog mobitela baterije ponovo pune a Vi spremni za jos vece i snaznije podvige i izazove. Naravno da energetske vampire treba protjerati iz naseg zivota nakon sto ih prepoznamo. Oni cesto dolaze maskirani u vidu laznih prijatelja ili prikrivenih neprijatelja ali odaje ih nepogresivo ta negativna energija kojom zrace. Isto tako ljude baterije treba skupljati oko sebe, cuvati i njegovati ali iznad svega treba sebe svakodnevno samog upitati jesam li JA danas bio energetski vampir ili covjek baterija? Da li sam nekome nanio bol ili donio lijek svojim postupcima? Staro pravilo kaže ,,Kako zracimo tako privlacimo .”
Svi ljudi zrace ali samo oni pravi svojom energijom istinski lijece …

Kažu mi za nekog čovjeka da je živio 100 godina. Rekoh toliko je TRAJAO na ovome svijetu a koliko je od toga uistinu ŽIVIO znaju samo on i Bog.
Danas kada ponovo svjedočimo nenadanom i preranom odlasku sa ovog svijeta još jedne drage osobe ne mogu a da se ponovo ne zapitam ,,Koliko smo mi uistinu svjesni naše prolaznosti”? Koliko istinski živimo svakog dana, minute, sekunde, koliko mi trošimo život uživajući u njemu a koliko on troši nas svakodnevno na isprazne bitke, uzaludna natezanja, neke nove titule pobjede, poraze, nerviranja oko stvari koje nam sada izgledaju kao najvažnije a kojih se za 5 godina nećemo moći ni sjetiti. Koliko ćemo trajati na ovom svijetu to zna samo Bog ali koliko ćemo živjeti to je samo do nas. Živite život dragi prijatelji, nemojte samo trajati, trošite taj neprocjenjivi dar od Boga i ne dajte mu da on, tiho i bez da ste toga svijesni, potroši Vas …

Nije se rodio ko je ljudima ugodio. Ipak, zivot nam prolazi u razmisljanju tipa šta ce drugi pomisliti ili ne daj Boze carsija reci o nama i nekom našem postupku.

Na taj nacin ti drugi (prijatelji, rodbina, drustvo) upravljaju nasim životima. Zivimo zivote drugih ljudi i zato smo nesretni. Kada se oslobodimo tog bespotrebnog okova postat cemo istinski slobodni a takva sloboda preduslov je one prave duboke srece. Zar ne?

Ne privlaci me ono što svi mogu imati.

Ne težim onome što svi žele.

Ne hodim putevima kojima hodaju drugi.

Nemam vremena za lažna prijateljstva, usiljene susrete, nepotrebne razgovore, sitne interese, neiskrene osmjehe niti beznačajne momente.

Nemam vremena da gubim vrijeme.

Ne vjerujem u oprost ali vjerujem u zaborav i sud Božiji.

Ne vjerujem da se život može preživjeti ali znam da se može nadživjeti.

Znam da se dobre stvari počinju dešavati kada se udaljim od negativnih ljudi.

Znam da čovjek u životu najskuplje plati jeftine ljude.

Znam da je ono što većina vjeruje uvijek i nepogrešivo pogrešno.

Znam da ne postoje kratkoročna rješenja niti dugoročne poteškoće.

Znam da sve prolazi i da su mi koraci odavno odbrojani.

Znam da samo prave vrijednosti nemaju cijenu…

Znam da su NE i ZNAM jedini pravi počeci svakog istinskog SPOZNAH !

“Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje.
Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi.
A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine.
Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.
Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.”
-Meša Selimović „Derviš i smrt“-

Nevjerovatna je simbolika broja 40. Kao uvod u ovaj blog navest cu samo neke interesantne podatke vezane za ovaj misticni broj:
40 dana traje izgradnja stanice čovjeka, upravo 40 dana se i razgrađuje zbog čega i postoji tzv ,,četrnestica“ jer su i naučne studije dokazale da je normalan period dubokog žaljenja zbog gubitka upravo tih famoznih 40 dana.
Proces trudnoće i dolaska dijeteta na svijet traje nevjerovatnih 40 sedmica.
Prema Bibliji, potop je nastao nakon što je kiša padala 40 dana i 40 noći. Nakon krštenja na rijeci Jordan, Isus se povukao u osamu u pustinju gdje je proveo 40 dana. Mojsije je postio 40 dana prije nego što je išao po ploče s deset božjih zapovijedi.

U judaizmu 40 dana je period pročišćavanja pa se tako kasnije nastala riječ karantena (quarantine) odnosi na proces čišćenja koji u pravilu traje 40 dana kako mu i samo ime kaže.
Muhamed a.s upravo u 40 godini u pećini Hira prima Božiju objavu putem meleka Džibrila.
Stara mjera kod svih Slavena – oka, sadrži 40 nečega. Oka meda bila je 40 drvenih čašica s dugom drškom, oka soli je 40 rjumočki, veličine rakijske čašice.

Zašto recepti za meleme i isjeljiteljska pića glase skoro uvijek na 40 dana, ili zašto se upravo u svojoj četrdesetoj godini orao nalazi na svojevrsnoj raskrsnici između smrti i tihog odumiranja lli prolaska kroz bolan period promjene koji će mu omoguciti pocetak jednog novog života?
Nije mi namjera baviti se dalje numerološkim i ostalim značenjima ovog mističnog broja ali evidentno je da se oduvijek znalo ili naslućivalo da 40 godina ima posebno značenja.
Moderna psihologija četrdesetu godinu navodi kao godinu prekretnicu.
Sa navršenom četrdesetom godinom došlo je do ispunjenje jedne životne faze.
Faza koja dolazi nakon, poznatija je i kao “kanonsko doba” čovjeka, što znači da je čovjekov intelekt tada daleko najrazvijeniji, o čemu svjedoči i ogroman broj velikih djela koja su zauvijek promjenila istoriju i tok čovječanstva a koja su nastala upravo nakon ove magične prekretnice.

7.8 i ja navršavam sa Božijom pomoću tu famoznu četrdesetu godinu.
Knjiga koju trenutno pišem možda najbolje odražava promjenu o kojoj sam prethodno govorio.
Nekada mi se čini da je potpuno drugačija, intezivnija a ponekad opet da je to onaj moj stari stil.

Da li se misli mjenjaju ili pak mi ostajemo isti?

Ili možda, samo možda, baš kao u OVOJ divnoj pjesmi „Stižu Četrdesete :)“…