U proteklom periodu dobio sam veliki broj upita od strane menadžera na različitim nivoima. Skoro svi su iskazivali svoju duboku frustraciju i problem na koji nailaze u radu sa kolegama. Primarne frustracije proizilaze iz ogromnog trošenja vremena na superviziju onoga što se najčešće nedovoljno kvalitetno uradi, na efikasnost, produktivnost i zamaranje nebitnim stvarima te sam s tim u vezi kao i uvijek pripremio jednu kratku priču koja zorno ilustrira na koji način se navedeno možda može prevazići.

Henry Kissinger, jedan od najmoćnijih ljudi svih vremena savjetnik skoro svih američkih predsjednika, te čovjek iz sjene kojem su se pripisivale ogromne sposobnosti i moći odlikovao se između ostalog iznimnom efikasnošću u obavljanju zadataka koji su stavljani pred njega i timovima kojima je rukovodio. U romansiranoj biografiji „Kissinger izbliza“ njegov dugogodišnji šef kabineta podjelio je sa čitaocima jednu izuzetnu zanimljivu i poučnu anegdotu koja možda na najbolji način opisuje njegove metode i način rada.

„Kada sam se kao pripravnik zaposlio u kabinetu Dr Henry Kissingera objašnjeno mi je da Dr Kissinger zahtjeva da se svi izvještaji analize, pitanja i slično donose i ostavljaju na njegov radni sto i na lijevoj strani. Najkasnije u roku od 24 sata pismeni odgovor čekao bi vas na desnoj strani njegovog stola. Isprva sam se začudio takvoj efikasnosti. Kada sam napisao svoj prvi izvještaj ostavio sam ga u večernjim satima na lijevoj strani njegovog stola. Na moje iznenađenje već rano slijedeće jutro našao sam ga na desnoj strani stola. Na izvještaju je rukom bilo dopisano – Je li ovo najbolje što možeš? U potpisu Dr Henry Kissinger. Vratio sam se za svoj stol, pregledao izvještaj i spoznao da sam propustio spomenuti neke jako važne stvari, da bih trebao ispustiti neke manje bitne i ponovo ga ostavio na lijevoj strani stola. Sutradan sam ponovo našao svoj izvještaj sa istom porukom –  Je li to najbolje što možeš? Vratio sam se ponovo pregledao izvještaj ubacio određene grafike koji jasno pokazuju ono što sam htio istaknuti, promjenio sam naslov itd. Treći dan sve se isto odigralo. Sedam punih dana prepravljao sam izvještaj i svaki put sam spoznao gdje sam sve pogriješio, čak sam ga i vizuelno uljepšao, sedmi dan susreo sam se sa Dr Kissingerom u njegovoj kancelariji. Kada sam vidio da na mom papiru ponovo piše – Je li to najbolje što možeš?, vidno isfrustiran glasno sam rekao- Jeste-, to je najbolje što mogu. Na te riječi on se kratko nasmijao i hladno mi rekao – Ok, znači sad mogu da ga pogledam.“

Jako često ljudi nam donose stvari koje nisu dovoljno kvalitetno uradili. Mi gubimo vrijeme ispravljajući tuđe greške i što je najgore na kraju sami uzimamo da radimo tuđe poslove po sistemu: Volim da to sam uradim nego da mi opet izvlače živce. Ključ efikasnog upravljanja vremenom leži u sposobnosti delegiranja. Da bi ste mogli delegirati (prenijeti ovlasti da neko drugi uradi posao umjesto vas) ne smijete prihvatati kratkoročna rješenja za dugoročni problem, morate se okružiti sjajnim ljudima, ali i njih i sve ostale naučiti da očekujete maksimalan trud, zalaganje i iznad svega kvalitet i rješenja što će neminovno dovesti do jedine stvari u kojoj se mjeri uspjeh nekog menadžera, a to je rezultat. Kako vi upravljate svojim vremenom? Koji su najčešći problemi na koje nailazite u radu sa drugim ljudima? Šta je za vas kvalitetno urađen posao i zašto? Koliko cijenite svoje vrijeme i koliko ste svjesni u kojoj mjeri delegiranjem možete ubrzati svoj uspjeh na svim poljima?

Kao i uvijek sa zadovoljstvom očekujem veliki broj Vaših komentara i zajedničkih diskusija.

 

Iskreno Vaš,

Dr Kenan Crnkić