ŽELJA

Jedna stara crnogorska kaže: „Dabogda se stalno uzbrdo penjao i dabogda nikada na vrh ne stigao.“

Razmišljajući o značenju intuitivno sam pomislio da je autor ove misli htio naznačiti pogubnost dolaska na vrh. Zašto? Pa zato što se sa vrha ne može nigdje drugo nego dole, odnosno nizbrdo.

Mada može postojati i jedno drugo mnogo dublje i plemenitije značenje. Put je cilj, napisao je jako davno Lao Tse. Upravo u tom putu, nastojanju, stvaralačkom trudu i radu, u toj težnji ka postizanju leži prava sreća.

Sam čin postizanja često je ispunjen nekim tupim, čudnim i praznim osjećajem. Sjetite se mature ili diplomiranja. Svi smo gorili od želje da dobijemo tu diplomu ili svjedočanstvo. Zamišljate taj trenutak. Nakon inicijalne euforije i trenutka porodičnog proslavljanja i sreće nastupa osjećaj praznine i pitanje je li to to? Je li to sve?

Tišina… iz koje proizlazi shvatanje da je radost bila u kretanju, a ne u samom činu postizanja. Radost je bila u želji a ne u ostvarenju. Radost je bila i ostala u stalnom podsjećanju na ono famozno ZAŠTO smo nešto toliko željeli, a ne KAKO se sada osjećamo kada smo to postigli.

Jedan od velikana je jednom rekao. „Znaš li šta je najljepše? Želja, želja prijatelju.“

Želim Vam da zauvijek želite!

Iskreno Vaš,

Kenan Crnkić