{"id":995,"date":"2018-04-05T17:33:09","date_gmt":"2018-04-05T15:33:09","guid":{"rendered":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/?p=995"},"modified":"2018-04-05T17:42:54","modified_gmt":"2018-04-05T15:42:54","slug":"tvoje-je-samo-ono-sto-das","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/?p=995","title":{"rendered":"TVOJE JE SAMO ONO \u0160TO DA\u0160"},"content":{"rendered":"

\u201eImamo 2 \u017eivota, drugi po\u010dinje onog momenta kad istinski shvatimo da imamo samo jedan.\u201c<\/span><\/i><\/h4>\n

– Konfucie –<\/i><\/b><\/h4>\n

 <\/p>\n

Jedan siroma\u0161ni mladi\u0107 prodavao je robu hodaju\u0107i od vrata do vrata da bi platio svoje \u0161kolovanje. Umoran i jako gladan, odlu\u010dio je zamoliti za malo hrane na vratima sljede\u0107e ku\u0107e. Ipak, kad mu je mlada i vrlo lijepa \u017eena otvorila vrata, posramio se, i umjesto da zatra\u017ei malo hrane, zatra\u017eio je samo \u010da\u0161u vode.<\/span><\/p>\n

Mladoj se \u017eeni, vidjev\u0161i ga, u\u010dini da je mo\u017eda gladan, i umjesto vode, dade mu veliku \u010da\u0161u mlijeka. On prihvati \u010da\u0161u i vrlo brzo je popije, zatim je upita: Koliko sam du\u017ean? Ona odgovori: Majka nas je u\u010dila da se ljubaznost ne napla\u0107uje.<\/span><\/p>\n

Onda, od srca vam hvala \u2013 re\u010de mladi\u0107. Mladi\u0107 Howard Kelly se odlaze\u0107i od te ku\u0107e, nije samo osje\u0107ao fizi\u010dki ja\u010dim, ve\u0107 je i vjera u Boga i \u010dovjeka u njemu tako\u0111er oja\u010dala, a bio je prije toga spreman odustati i sve napustiti. Godinama kasnije, ta \u017eena se jako razboljela. Lokalni lije\u010dnici bili su nemo\u0107ni. Napokon, uputili su je u veliki grad gdje su postojali specijalisti koji su mogli prou\u010diti tu rijetku bolest koju je imala. Dr. Howard Kelly, tada najveca zvjezda i strucnjak je tako\u0111er pozvan na konzultacijie,mada su mnogi vjerovali da se nece odazvati imajuci u vidu da je prakticno bilo nemoguce doci do njega.<\/span><\/p>\n

Kad je \u010duo ime grada, \u010dudno svjetlo je obasjalo njegove o\u010di. Odmah je ustao oti\u0161ao do bolnice gdje je bila njena soba sa \u017eeljom da je vidi. Prepoznao ju je odmah. Vratio se u sobu za konzultacije odlu\u010dan da pru\u017ei sve od sebe da bi joj spasio \u017eivot. Od tog dana obratio je posebnu pozornost na njezin slu\u010daj.<\/span><\/p>\n

Nakon duga\u010dke borbe bitka je dobivena. Dr. Kelly je zatra\u017eio od financijske slu\u017ebe da mu dostavi kona\u010dni obra\u010dun za njezino lije\u010denje, na odobravanje.Kad je dobio ra\u010dun, pogledao ga je i dopisao ne\u0161to na dnu ra\u010duna, i poslao joj je ra\u010dun. Kada je \u017eena dobila ra\u010dun, pla\u0161ila se da ga otvori \u2013 cula je da je najskuplji ljekar bio zaduzen za njen slucaj i bila je sigurna da \u0107e ga morati do kraja \u017eivota pla\u0107ati. Ipak, pogledala ga je, i ne\u0161to \u0161to je bilo napisano na dnu ra\u010duna, privuklo je njezinu pa\u017enju.<\/span><\/p>\n

Pisalo je: \u201cPla\u0107eno u potpunosti jednom davnom \u010da\u0161om mlijeka\u201d, potpis, Dr. Howard Kelly.<\/span><\/p>\n

Tvoje je samo ono \u0161to da\u0161, ili mo\u017eda ipak ne?<\/span><\/p>\n

\u221e<\/span><\/h1>\n

Velika je istina da ljudi \u017eive kao da nikada ne\u0107e umrijeti a onda umiru kao da nikada nisu \u017eivjeli. Ka\u017eu da iz \u017eivota niko ne izlazi \u017eiv ali da svako \u017eivi na druga\u010diji na\u010din. Kada je rije\u010d o odnosu prema \u017eivotu, po mome dubokom uvjerenju postoji 5 vrsta ljudi.<\/span><\/p>\n

Prvi su oni koji prosto egzistiraju.Ove osobe kao da \u010dekaju da im \u017eivot pro\u0111e, ne pokazuju interes ni za \u010dim vrijednim osim za bazi\u010dnim, primodijalnim funkcijama. <\/span><\/p>\n

Drugi su oni koji pre\u017eivljavaju. Ovakvih je danas mo\u017eda i najvi\u0161e, zarobljeni u problemima svakodnevnice, ove osobe poput kletve uvijek i iznova ponavljaju jednu te istu mantru \u201e\u0160ta \u0107e\u0161, mora se \u017eivjeti\u201c. \u017dive dan za dan i uglavnom u okru\u017eenju ili drugima tra\u017ee razloge svog nezadovoljstva i neuspjeha. \u00a0<\/span><\/p>\n

Tre\u0107i su oni koje \u017eivot potro\u0161i umjesto da oni tro\u0161e \u017eivot. <\/span><\/p>\n

\u010cetvrti su oni koji pro\u017eivljavaju \u017eivot. PrE\u017eivi\u0161 ili PrO\u017eivi\u0161, jedno slovo a tako velika razlika,interesantno, zar ne ?. Ovo su ljudi koji \u017eive \u017eivot u punom smislu te rije\u010di, gledaju da maksimalno iskoriste onih svih 86.400 sekundi koje banka \u017eivota neumoljivo dijeli svakoga dana. Ovi ljudi u\u017eivaju u malim stvarima, koncentirraju se vi\u0161e na ono \u0161to imaju a manje na ono \u0161to nemaju, \u017eivot posmatraju kao dar koji treba maksimalno iskoristiti u svakom smislu te rije\u010di. Pozitivni su, puni energije,uvijek u pokretu, rade na vi\u0161e stvari istovremeno, brinu o sebi u svakom smislu te rije\u010di, izlaze, dru\u017ee se kao da sutra ne postoji. <\/span><\/p>\n

Ipak postoji i peta vrsta. To su oni rijetki koji uspiju nad\u017eivjeti \u017eivot. Ovo su ljudi koji su umrli prije smrti, to su oni koji su svjesni da \u017eivot nije samo dar nego i jedinstvena prilika da uradimo ne\u0161to duboko i zna\u010dajno \u0161to \u0107e ostaviti trag i nastaviti \u017eivjeti kad nas vi\u0161e ne bude. Ove osobe, ba\u0161 kao u gore navedenoj pri\u010di svjesni su da je njihovo samo ono \u0161to daju, istovremeno vjeruju\u0107i da je sre\u0107a jedina stvar koja se multiplicira kada se dijeli. <\/span><\/p>\n

Ka\u017eu da je jedina svrha \u017eivota, \u017eivot sa svrhom. Misija nije ni\u0161ta drugo nego izjava o svrsi postojanja. Kada ka\u017eemo za nekoga da se nalazi na misiji onda govorimo o nekome ko je davno dao odgovor na svoje \u201eZa\u0161to\u201c i koga je upravo zbog toga te\u0161ko skrenuti, unato\u010d svim svakodnevnim pote\u0161ko\u0107ama, sa puta kojim je krenuo. <\/span><\/p>\n

\u017divot je suvi\u0161e kratak da bi bio sitan. Da bismo ga \u017eivjeli u punom smislu te rije\u010di i eventualno nad\u017eivjeli, moramo biti istinski svjesni da ne\u0107emo dobiti drugu \u0161ansu. \u017divot nema reprizu.<\/span><\/p>\n

Dva najva\u017enija dana u \u017eivotu svakoga \u010dovjeka su dan kada se rodi i dan kada istinski spozna za\u0161to. Za\u0161to smo ustali jutros, za\u0161to idemo na posao na koji idemo, za\u0161to provodimo dane kako ih provodimo, za\u0161to \u017eivimo, uostalom za\u0161to \u010ditamo ovu kolumnu i \u0161ta \u0107emo uraditi nakon \u0161to je pro\u010ditamo ?<\/span><\/p>\n

Najbr\u017ei na\u010din da ima\u0161 prijatelja jeste da i bude\u0161 prijatelj. Najbr\u017ei na\u010din da bude\u0161 sretan jeste da nekog drugog usre\u0107i\u0161. Najjednostavniji na\u010din da nad\u017eivi\u0161 \u017eivot jeste da shvati\u0161 da je tvoje samo ono \u0161to da\u0161.<\/span><\/p>\n

Ako se sla\u017eete, znate \u0161ta Vam je \u010diniti. <\/span><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201eImamo 2 \u017eivota, drugi po\u010dinje onog momenta kad istinski shvatimo da imamo samo jedan.\u201c – Konfucie –   Jedan siroma\u0161ni mladi\u0107 prodavao je robu hodaju\u0107i od vrata do vrata da bi platio svoje \u0161kolovanje. Umoran i jako gladan, odlu\u010dio je zamoliti za malo hrane na vratima sljede\u0107e ku\u0107e. Ipak, kad mu je mlada i vrlo … <\/p>\n

Nastavi \u010ditati “TVOJE JE SAMO ONO \u0160TO DA\u0160”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_bbp_topic_count":0,"_bbp_reply_count":0,"_bbp_total_topic_count":0,"_bbp_total_reply_count":0,"_bbp_voice_count":0,"_bbp_anonymous_reply_count":0,"_bbp_topic_count_hidden":0,"_bbp_reply_count_hidden":0,"_bbp_forum_subforum_count":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-995","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/995","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=995"}],"version-history":[{"count":4,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/995\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":999,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/995\/revisions\/999"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=995"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=995"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=995"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}