Po\u0161tovani prijatelji,<\/p>\n
Oduvijek sam volio putovati. Na neki na\u010din do\u017eivljavao sam putovanja kao relaksaciju, bijeg od svakodnevne dosadne stvarnosti, ali i potrebu da se vidi svijet uz svu njegovu rasko\u0161 i razli\u010ditost. Na neki na\u010din mislim da svi normalni ljudi \u017eele da vide svijet. Neki iz razloga da steknu i to bogatstvo, neko da bi se imao \u010dime hvaliti u dru\u0161tvu, a neko da vidi neku specifi\u010dnu stvar ili pak prisustvuje nekom odre\u0111enom doga\u0111aju. Ispo\u010detka prevladava glad, \u017eelja da se vidi \u0161to vi\u0161e u \u0161to kra\u0107em vremenu. Ljudi putuju kratko na \u0161to vi\u0161e destinacija poput gladnih ljudi koji se do\u010depaju hrane i onda nekontrolirano trpaju u sebe sve \u0161to stignu \u017eele\u0107i valjda pojesti \u0161to vi\u0161e, \u017eargonski re\u010deno zatrpati se, pritom uop\u0161te ne vode\u0107i ra\u010duna o ukusu, boji ili pak mirisu onoga \u0161to konzumiraju. Takve ljude prepoznajem po stalnoj potrebni za slikanjem, naj\u010de\u0161\u0107e pored klju\u010dnih turisti\u010dkih znamenitosti. \u201eJa\u201c ispred Ajfelove kule, \u201eJa\u201c ispred piramida, kineskog zida i svega onoga \u0161to se zaboga milog o\u010dekuje da sam vidio ako sam ve\u0107 bio tu gdje ka\u017eem da sam bio. Nevjerovano. Iscrpljujemo sami sebe, djecu, drage ljude \u010dekaju\u0107i u redu da se slikamo pored ne\u010dega, namje\u0161tamo se hiljadu puta iznova da slika izlgeda \u0161to bolja, a onda mnoge od tih slika nikad ne razvijemo ili pak uop\u0161te pogledamo. Kome odnosno \u010demu mi putujemo, za koga se slikamo, i sa kojim ciljem moramo za boga milog obi\u0107i mjesta pod svaku cijenu? Sada razumijem da je to kako je ja shva\u0107am prva faza putovanja kroz koju svi moramo pro\u0107i. Drugu fazu karakteri\u0161e potreba da se ide na udaljena, rijetka, egzoti\u010dna mjesta ili pak da se boravi u poznatim hotelima, restoranima i sl. U ovoj fazi kupujemo svakome \u017eivom poklone, suvenire i na taj na\u010din opravdavamo na\u0161 \u010desto dugotrajni boravak i odsustvo. Ovdje je sada vi\u0161e naglasak na nekom komforu nego na onome \u0161to \u0107e se vidjeti. Dolazi do promjene paradigme u smislu onoga \u0161to se osje\u0107a odnosno do\u017eivi, a ne samo onoga \u0161to se vidi. Prave se ve\u0107e pauze, laganije se pohode klju\u010dna mjesta, letovi odnosno planovi puta se le\u017eernije prilago\u0111avaju i uglavnom mirnije se pristupa samom putovanju i boravku. Osje\u0107amo umor koji u prvoj fazi kao da nije postojao, ili je adrenalin ipak bio prejak a imuni sistem ja\u010di. Po\u010dinjemo se radovati a ne tugovati zbog povratka ku\u0107i. Travel takes You places geslo je poznatog lanca hotela i po\u010dinjemo shvatati \u0161ta je pisac htio da ka\u017ee. Ne znam … isprva sam mislio da starim, da godine \u010dine svoje, da sam se zasitio putovanja, da su mjesta po\u010dela da li\u010de jedna na drugo. Svaka zemlja na nekom kontinentu u osnovi nalikuje nekoj drugoj u kojoj smo bili. Isprva nema velike razlike izme\u0111u Kenije i Tanzanije sve je to Afrika ona prava, nema puno razlike izme\u0111u Bolivije i Perua, Austrije i Njema\u010dke i Kine ili Tajlanda. Gradovi li\u010de jedan na drugi, sli\u010dno su organizovani, uglavnom prevladava maksimalno sedam klju\u010dnih znamenitosti i to je to. Dolazi otpor prema putovanjima onaj osje\u0107aj da se sve to ve\u0107 negdje vidjelo. Deja Vu… i onda iznenada ponovni odlazak u grad u kojem si bio vi\u0161e puta, prepu\u0161tanje trenutku kada prosto sjedne\u0161 u kafi\u0107 u njegovoj glavnoj ulici i jednostavno ne radi\u0161 ni\u0161ta nego samo posmatra\u0161 donosi iluminiraju\u0107e iskustvo! Neki \u010dudni glas u tebi po\u010dne da se budi, odjednom shvata\u0161 da su sva putovanja u osnovi bila jedno veliko putovanje ka samom sebi. Jednostavno sjedi\u0161, \u010dita\u0161 neku dobru knjigu, u\u017eiva\u0161 u anonimnosti i \u010dinjenici da kad bi to radio u tvome gradu svi bi mislili da si i zvani\u010dno poludio. Sjedi\u0161 ili hoda\u0161 ali lagano, bez pritiska, bez gr\u010da. Bez nasu\u0161ne potrebe da vidi\u0161 ne\u0161to, kupi\u0161 ne\u0161to, do\u017eivi\u0161 ne\u0161to \u0161to mo\u017ee\u0161 samo prepri\u010dati. Jednostavno ti se po\u010dinju odmotavati stvari po glavi. Naizgled te\u0161ki problemi svakodnevnice po\u010dinju dobivati obrise fantasti\u010dnih ingenioznih rje\u0161enja. Sla\u017eu se kockice \u017eivota, prelazi se iz haosa u red, neki \u010dudni smiruju\u0107i osje\u0107aj preispitivanja samog sebe, ljudi, okoline i postupaka u pozitivnom smislu poprima oblike ideja \u010dije je vrijeme do\u0161lo, motivacija raste, energija dolazi i sa njom i ponovni odgovor na ono za\u0161to, bez kojeg ne bi bio u stanju ni ustati iz kreveta, a kamoli ostvarivati uspjeh iz dana u dan. Zaista vjerujem da ima ti\u0161ina kojih se vrijedi sje\u0107ati vi\u0161e i dra\u017ee od najljep\u0161ih rije\u010di… Vrijeme prolazi polako, a istovremeno i tako prokleto brzo. Smisao putovanja nije u gledanju drugog i druga\u010dijeg nego u razvijanju sposobnosti da gledamo drugim i druga\u010dijim o\u010dima napisao je nekad davno Marcel Prust, i bio u pravu ili ne mislim da razumijem kona\u010dno \u0161ta zna\u010di vratiti se sebi. I dalje se radujem putovanjima… i dalje se radujem povratku… Ali sve manje imam toga da prepri\u010dam, a toliko toga da samom sebi ka\u017eem, skoro ni\u0161ta da uslikam da bi stavio na zid ili policu ali toliko toga da zauvijek ovjekovje\u010dim slikama u oku. Sasvim je svejedno koliko daleko putujem, \u010dime putujem, gdje putujem, \u010dovjek vremenom postaje sve bolji i bolji u svjesnoj spoznaji samog sebe, onoj \u010duvenoj spoznaji koja proizilazi iz onog pravog putovanja \u2013 putovanja prema i ka samome sebi… I dalje se radujem putovanjima. Sada mo\u017eda vi\u0161e nego ikada prije …<\/span><\/p>\n Po\u0161tovani prijatelji, Dr Kenan Crnki\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Po\u0161tovani prijatelji, Oduvijek sam volio putovati. Na neki na\u010din do\u017eivljavao sam putovanja kao relaksaciju, bijeg od svakodnevne dosadne stvarnosti, ali i potrebu da se vidi svijet uz svu njegovu rasko\u0161 i razli\u010ditost. Na neki na\u010din mislim da svi normalni ljudi \u017eele da vide svijet. Neki iz razloga da steknu i to bogatstvo, neko da bi … <\/p>\n
\nIskreno Va\u0161,<\/p>\n