U jednoj bogatoj zemlji \u017eivio je mo\u0107an kralj. Imao je vjernog slugu koji ga je uvijek i svuda pratio, a bio je poznat po tome \u0161to je kralju \u010desto govorio re\u010denicu: \u201cNikada ne zna\u0161 za\u0161to je to dobro\u201c. Kralj je zapadao u razli\u010dite neprilike i pomalo ga je ve\u0107 frustrirala ta re\u010denica koju je sluga uporno ponavljao.<\/p>\n
Jednog dana kralj se nalazio sa svojom svitom u lovu \u017eele\u0107i da isproba svoju novu pu\u0161ku. Zbog neispravnosti pu\u0161ke, prilikom pucnja kralj je izgubio jedan prst na ruci. Sluga kao i uvijek re\u010de: \u201eVa\u0161e viso\u010danstvo nemojte se uzrujavati, nikada ne znate za\u0161to je ne\u0161to dobro\u201c. Vidno ljut kralj otjera svoga slugu i progna ga zauvijek iz svoga kraljevstva.<\/p>\n
Nedugo nakon toga kralj je putovao la\u0111om \u017eele\u0107i da upozna svijet. Zadesilo ga je veliko nevrijeme i do\u017eivjev\u0161i brodolom, zajedno sa \u010dlanovima svoje svite na\u0161ao se na jednom ostrvu kojeg su naseljavali kanibali. Nakon \u0161to su ih zarobili ljudo\u017ederi su svaku no\u0107 ritualno ubijali i jeli po jednog \u010dlana posade. Kada je do\u0161lo na red da kralj bude ubijen i pojeden, domoroci uo\u010di\u0161e da je kralj bez prsta. Prema njihovom vjerovanju, bilo kakav fizi\u010dki nedostatak je nepopravljivo kvario meso i \u010dinio ga nejestivim i neiskoristivim, a ljude koji su imali takve nedostatke smatrali su osobama koje sa sobom nose izuzetno zlu sre\u0107u, pa stoga kralja odmah protjera\u0161e sa ostrva, \u010dime je kralj ustvari bio spa\u0161en.<\/p>\n
Kralj se uspje\u0161no vratio u svoje kraljevstvo, sjetio se svoga vjernog sluge i tra\u017eio je od svojih podanika da ga vrate na dvor kako bi ga nagradio. Kad mu dovedo\u0161e slugu, kralj mu se istinski obradovao, ispri\u010da mu \u0161ta se desilo kod domorodaca i kako je shvatio da je sluga dobro mislio kada mu je rekao da nikada ne zna za\u0161to je to dobro\u00a0 kada je ostao bez prsta. \u201eZbog svega toga\u201c, nastavi dalje kralj, \u201eodlu\u010dio sam da te nagradim kako to i zaslu\u017euje\u0161, ali i da ti se izvinem zbog toga \u0161to sam te protjerao\u201c.<\/p>\n
Na to mu sluga opet odgovori: \u201eNema potrebe da se izvinjavate Va\u0161e viso\u010danstvo, nikada ne znate za\u0161to je bilo dobro\u201c. Kralj se malo trznu, iznena\u0111en odgovorom i upita slugu: \u201ePa dobro, kako to sada misli\u0161?\u201c. Sluga odgovori: \u201eE pa vidite Va\u0161e viso\u010danstvo, da me niste onomad protjerali, ja bih sigurno bio u Va\u0161oj sviti, te bi i mene domoroci zasigurno ubili i pojeli\u201c.<\/p>\n
Od tada kralj vi\u0161e nikada nije dovodio u pitanje sluginu izreku: Nikada ne znate za\u0161to je to dobro.\u00a0<\/i><\/b><\/p>\n
Kao i uvijek sa zadovoljstvom o\u010dekujem veliki broj Va\u0161ih komentara…<\/p>\n
Iskreno Va\u0161,<\/p>\n
Dr Kenan Crnki\u0107<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ko zna za\u0161to je\u00a0 ne\u0161to dobro ? U jednoj bogatoj zemlji \u017eivio je mo\u0107an kralj. Imao je vjernog slugu koji ga je uvijek i svuda pratio, a bio je poznat po tome \u0161to je kralju \u010desto govorio re\u010denicu: \u201cNikada ne zna\u0161 za\u0161to je to dobro\u201c. Kralj je zapadao u razli\u010dite neprilike i pomalo ga je … <\/p>\n