{"id":1023,"date":"2020-05-09T00:24:46","date_gmt":"2020-05-08T22:24:46","guid":{"rendered":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/?p=1023"},"modified":"2020-05-09T00:24:49","modified_gmt":"2020-05-08T22:24:49","slug":"u-zivotu-ne-dobivamo-ono-sto-zelimo-nego-ono-sto-jesmo","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/?p=1023","title":{"rendered":"U \u017eivotu ne dobivamo ono \u0161to \u017eelimo nego ono \u0161to jesmo?"},"content":{"rendered":"\n

U \u017eivotu pre\u010desto tro\u0161imo vrijeme i novac na stvari i doga\u0111aje koji nas ne ispunjavaju, \u0161to donose instant zadovoljstvo, a u sljede\u0107em trenutku na njih zaboravljamo ili nisu u skladu s na\u0161im \u017eivotnim odabirima ili \u017eeljama za budu\u0107nost. Pritom zaboravljamo usmjeriti svoje resurse na ono \u0161to je zaista va\u017eno \u2013 znanje. Bez znanja nema napretka pa za\u0161to onda ba\u0161 u njega ula\u017eemo najmanje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Postani da bi postigao!<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jedini siguran na\u010din da postignemo vi\u0161e jest da mi postanemo vi\u0161e… To je jedini siguran na\u010din. Ipak, ljudi stalno poku\u0161avaju zaobi\u0107i ovo vje\u010dno pravilo te umjesto ove provjerene formule biraju pre\u010dicu. Ponekad im to pomo\u0107u varki i manipulacija i uspije, ali im se dugoro\u010dno uvijek poput bumeranga vrati i obije o glavu.<\/p>\n\n\n\n

Iz jednostavnog razloga \u0161to su tra\u017eili i ultimativno i dobili kratkoro\u010dno rje\u0161enje za dugoro\u010dan problem. U svijetu u kojemu je samo nesigurnost sigurna, najsigurnija investicija je ona u svoje znanje, vje\u0161tine i sposobnosti.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to uporno zaobilazimo provjerenu formulu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 davno Benjamin Franklin konstatirao je da investicija u svoje znanje uvijek donosi najbolju kamatu na ulo\u017eeno. I upravo zato ne prestaje me fascinirati \u010dinjenica kako ljudi uporno poku\u0161avaju zaobi\u0107i ovu provjerenu formulu koja funkcionira stolje\u0107ima; kako tako malo ili \u010dak nimalo ne ula\u017eu u svoje kontinuirano obrazovanje, o\u010dekuju\u0107i istovremeno da im se \u017eivot promijeni i postignu ciljeve koje su sebi zacrtali.<\/p>\n\n\n\n

Bez sumnje, postoje primjeri onih koji su preko no\u0107i postigli uspjeh, ali isto tako, ako malo dulje promatramo njihov \u017eivot, vidjet \u0107emo da taj uspjeh nisu mogli odr\u017eati te su nakon inicijalnog postignu\u0107a do\u017eivjeli duboku propast.<\/p>\n\n\n\n

Upravo u svojoj knjizi What Got You Here Won't Get You There: How Successful People Become Even More Successful<\/em> (Ono \u0161to te dovelo ovdje ne\u0107e te odvesti dalje: Kako uspje\u0161ni ljudi postaju jo\u0161 uspje\u0161niji) teoreti\u010dar menad\u017ementa Marshall Goldsmith puno prostora poklanja ovom fenomenu \u2013 jazu izme\u0111u rasta i razvoja.<\/p>\n\n\n\n

Razvoj koji prati rast<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Primjera radi, osoba zapo\u010dinje privatni posao, sticajem okolnosti (poznanstva, politika, timing i sl.) do\u017eivljava nagli rast i ekspanziju koje traju jedno odre\u0111eno vrijeme da bi nakon toga ta tvrtka propala, ostavljaju\u0107i iza sebe devastiraju\u0107e posljedice \u2013 ne samo po njene zaposlenike nego nerijetko i na ekonomiju.<\/p>\n\n\n\n

Jaz je nastao onog trenutka kada vlasnik nije shvatio da se zaposlenici, pa i on sam, paralelno moraju razvijati najmanje u istoj mjeri, ako ne i vi\u0161e, kako bi, pojednostavljeno govore\u0107i, njihov razvoj (znanja, vje\u0161tine, sposobnosti) pratio njihov rast (pove\u0107anje opsega poslovanja, zaposlenika, slo\u017eenost poslovanja itd.)<\/p>\n\n\n\n

Nevjerojatan omjer 900:1<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Identi\u010dno je i u privatnom \u017eivotu. U vremenu u kojemu se razina promjena kontinuirano pove\u0107ava, a mi ostajemo na znanju koje smo stekli u formalnom procesu edukacije, naravno da ne mo\u017eemo pratiti tempo i ostajemo zaglavljeni u mjestu na kojem se nalazimo.<\/p>\n\n\n\n

Na jednom od vode\u0107ih svjetskih univerziteta provedeno je zanimljivo istra\u017eivanje va\u017enosti cjelo\u017eivotnog u\u010denja, pritom su ispitanici ra\u010dunali mjese\u010dne, godi\u0161nje i dotada\u0161nje \u017eivotne tro\u0161kove na stvari kao \u0161to su odje\u0107a, obu\u0107a, izlasci, vozila, namje\u0161taj, tehnika i sl. te stavljali to u omjer s investiranjem u svoju edukaciju.<\/p>\n\n\n\n

Prosje\u010dni omjer bio je 900:1. Mo\u017eda bi, dok ovo \u010ditate, i vama bilo zanimljivo napraviti malu stanku i poku\u0161ati izra\u010dunati navedeno u va\u0161em konkretnom slu\u010daju? Zapanjuju\u0107e, zar ne?<\/p>\n\n\n\n

I ako samo \u017eelimo ostati na istom mjestu, moramo ulagati<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Posljednja istra\u017eivanja pokazuju da samo za ostanak na mjestu na kojem se nalazite godi\u0161nje trebate ulo\u017eiti najmanje 3 posto svojih ukupnih prihoda na li\u010dnu edukaciju (poha\u0111anje seminara, coaching usluge, knjige i pretplate na online sadr\u017eaje), a ako \u017eelite ostvariti rast, potrebno je ste\u0107i naviku da minimalno 10 posto svojih ukupnih prihoda sami ula\u017eete u svoju kontinuiranu edukaciju.<\/p>\n\n\n\n

Ona bi trebala biti ciljana, s jasnom namjerom da steknete znanja i vje\u0161tine iz onih podru\u010dja koja su vam trenuta\u010dno neophodna te dobijete odgovore na pitanja koja vas mu\u010de, kao i alate i smjernice kako nau\u010deno efikasno implementirati u svakodnevni \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

Ameri\u010dki poduzetnik i autor Jim Rohn sjajno je rekao: \u201eFormalna naobrazba donijet \u0107e vam kakav-takav posao, kontinuirana edukacija donijet \u0107e vam bogatstvo.\u201c \u017divot zaista nije ni\u0161ta drugo doli \u0161kola rasta i svaka prilika u na\u0161em \u017eivotu poti\u010de na\u0161 rast, ali samo ako imamo svijest da je prepoznamo i primijenimo ponu\u0111ene lekcije koje sobom nosi. A to je opet i jedino mogu\u0107e ulaganjem u svoj kontinuiran razvoj.<\/p>\n\n\n\n

Svijet \u0107e biti bolji ili gori onoliko koliko mi postajemo bolji ili gori<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Uspjeh u svakom segmentu \u017eivota nije ni\u0161ta drugo nego nusproizvod rasta koji smo potaknuli ciljanim razvojem. U svojoj nevjerojatnoj knjizi Alkemi\u010dar<\/em> Paulo Coelho napisao je da \u0107e svijet biti bolji ili gori onoliko koliko mi postajemo bolji ili gori. Naposljetku, lako se da zaklju\u010diti kako u \u017eivotu nikada ne dobivamo ono \u0161to \u017eelimo, nego isklju\u010divo ono \u0161to jesmo.<\/p>\n\n\n\n

Najva\u017enija stvar koju smo nau\u010dili u \u0161koli je to da se najva\u017enije stvari ne u\u010de u \u0161koli. Iako sam li\u010dno dosegnuo najvi\u0161i stepen formalnog obrazovanja u obliku titule doktora nauka, najva\u017enije stvari i one koje su mi ultimativno pomogle da ostvarim uspjeh i sre\u0107u o kojima danas pi\u0161em nau\u010dio sam i dalje u\u010dim kontinuirano posje\u0107uju\u0107i seminare, i sam koriste\u0107i coaching usluge te \u010ditaju\u0107i knjige i slu\u0161aju\u0107i predavanja isklju\u010divo i jedino na temu onoga \u0161to je i osnovna baza moje akademije, a to je \u2013 funkcionalno ili primijenjeno znanje.<\/p>\n\n\n\n

Dokle god \u017eivimo, trebali bismo u\u010diti kako se \u017eivi i na to u\u010denje nikada ne gledati kao na tro\u0161ak, nego upravo i jedino kao na najsigurniju i najisplativiju investiciju, kako za nas, tako i za one s kojima svakodnevno sura\u0111ujemo i \u017eivimo. Primjenjuju\u0107i navedeno, \u017eelim vam onaj pravi, veliki, istinski uspjeh, da uvijek idete naprijed i neka vam svaki novi dan bude bolji i uspje\u0161niji od prethodnog!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U \u017eivotu pre\u010desto tro\u0161imo vrijeme i novac na stvari i doga\u0111aje koji nas ne ispunjavaju, \u0161to donose instant zadovoljstvo, a u sljede\u0107em trenutku na njih zaboravljamo ili nisu u skladu s na\u0161im \u017eivotnim odabirima ili \u017eeljama za budu\u0107nost. Pritom zaboravljamo usmjeriti svoje resurse na ono \u0161to je zaista va\u017eno \u2013 znanje. Bez znanja nema napretka … <\/p>\n

Nastavi \u010ditati “U \u017eivotu ne dobivamo ono \u0161to \u017eelimo nego ono \u0161to jesmo?”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_bbp_topic_count":0,"_bbp_reply_count":0,"_bbp_total_topic_count":0,"_bbp_total_reply_count":0,"_bbp_voice_count":0,"_bbp_anonymous_reply_count":0,"_bbp_topic_count_hidden":0,"_bbp_reply_count_hidden":0,"_bbp_forum_subforum_count":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1023","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1023","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1023"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1023\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1024,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1023\/revisions\/1024"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1023"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1023"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/drcrnkic.org\/blog\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1023"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}