blog-ban
­

Troši život

Kažu mi za nekog čovjeka da je živio 100 godina. Rekoh toliko je TRAJAO na ovome svijetu a koliko je od toga uistinu ŽIVIO znaju samo on i Bog.
Danas kada ponovo svjedočimo nenadanom i preranom odlasku sa ovog svijeta još jedne drage osobe ne mogu a da se ponovo ne zapitam ,,Koliko smo mi uistinu svjesni naše prolaznosti”? Koliko istinski živimo svakog dana, minute, sekunde, koliko mi trošimo život uživajući u njemu a koliko on troši nas svakodnevno na isprazne bitke, uzaludna natezanja, neke nove titule pobjede, poraze, nerviranja oko stvari koje nam sada izgledaju kao najvažnije a kojih se za 5 godina nećemo moći ni sjetiti. Koliko ćemo trajati na ovom svijetu to zna samo Bog ali koliko ćemo živjeti to je samo do nas. Živite život dragi prijatelji, nemojte samo trajati, trošite taj neprocjenjivi dar od Boga i ne dajte mu da on, tiho i bez da ste toga svijesni, potroši Vas …

Najveci strah

Nije se rodio ko je ljudima ugodio. Ipak, zivot nam prolazi u razmisljanju tipa šta ce drugi pomisliti ili ne daj Boze carsija reci o nama i nekom našem postupku.

Na taj nacin ti drugi (prijatelji, rodbina, drustvo) upravljaju nasim životima. Zivimo zivote drugih ljudi i zato smo nesretni. Kada se oslobodimo tog bespotrebnog okova postat cemo istinski slobodni a takva sloboda preduslov je one prave duboke srece. Zar ne?

NE I ZNAM

Ne privlaci me ono što svi mogu imati.

Ne težim onome što svi žele.

Ne hodim putevima kojima hodaju drugi.

Nemam vremena za lažna prijateljstva, usiljene susrete, nepotrebne razgovore, sitne interese, neiskrene osmjehe niti beznačajne momente.

Nemam vremena da gubim vrijeme.

Ne vjerujem u oprost ali vjerujem u zaborav i sud Božiji.

Ne vjerujem da se život može preživjeti ali znam da se može nadživjeti.

Znam da se dobre stvari počinju dešavati kada se udaljim od negativnih ljudi.

Znam da čovjek u životu najskuplje plati jeftine ljude.

Znam da je ono što većina vjeruje uvijek i nepogrešivo pogrešno.

Znam da ne postoje kratkoročna rješenja niti dugoročne poteškoće.

Znam da sve prolazi i da su mi koraci odavno odbrojani.

Znam da samo prave vrijednosti nemaju cijenu…

Znam da su NE i ZNAM jedini pravi počeci svakog istinskog SPOZNAH !

ČETRDESETE

“Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje.
Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi.
A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine.
Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.
Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.”
-Meša Selimović „Derviš i smrt“-

Nevjerovatna je simbolika broja 40. Kao uvod u ovaj blog navest cu samo neke interesantne podatke vezane za ovaj misticni broj:
40 dana traje izgradnja stanice čovjeka, upravo 40 dana se i razgrađuje zbog čega i postoji tzv ,,četrnestica“ jer su i naučne studije dokazale da je normalan period dubokog žaljenja zbog gubitka upravo tih famoznih 40 dana.
Proces trudnoće i dolaska dijeteta na svijet traje nevjerovatnih 40 sedmica.
Prema Bibliji, potop je nastao nakon što je kiša padala 40 dana i 40 noći. Nakon krštenja na rijeci Jordan, Isus se povukao u osamu u pustinju gdje je proveo 40 dana. Mojsije je postio 40 dana prije nego što je išao po ploče s deset božjih zapovijedi.

U judaizmu 40 dana je period pročišćavanja pa se tako kasnije nastala riječ karantena (quarantine) odnosi na proces čišćenja koji u pravilu traje 40 dana kako mu i samo ime kaže.
Muhamed a.s upravo u 40 godini u pećini Hira prima Božiju objavu putem meleka Džibrila.
Stara mjera kod svih Slavena – oka, sadrži 40 nečega. Oka meda bila je 40 drvenih čašica s dugom drškom, oka soli je 40 rjumočki, veličine rakijske čašice.

Zašto recepti za meleme i isjeljiteljska pića glase skoro uvijek na 40 dana, ili zašto se upravo u svojoj četrdesetoj godini orao nalazi na svojevrsnoj raskrsnici između smrti i tihog odumiranja lli prolaska kroz bolan period promjene koji će mu omoguciti pocetak jednog novog života?
Nije mi namjera baviti se dalje numerološkim i ostalim značenjima ovog mističnog broja ali evidentno je da se oduvijek znalo ili naslućivalo da 40 godina ima posebno značenja.
Moderna psihologija četrdesetu godinu navodi kao godinu prekretnicu.
Sa navršenom četrdesetom godinom došlo je do ispunjenje jedne životne faze.
Faza koja dolazi nakon, poznatija je i kao “kanonsko doba” čovjeka, što znači da je čovjekov intelekt tada daleko najrazvijeniji, o čemu svjedoči i ogroman broj velikih djela koja su zauvijek promjenila istoriju i tok čovječanstva a koja su nastala upravo nakon ove magične prekretnice.

7.8 i ja navršavam sa Božijom pomoću tu famoznu četrdesetu godinu.
Knjiga koju trenutno pišem možda najbolje odražava promjenu o kojoj sam prethodno govorio.
Nekada mi se čini da je potpuno drugačija, intezivnija a ponekad opet da je to onaj moj stari stil.

Da li se misli mjenjaju ili pak mi ostajemo isti?

Ili možda, samo možda, baš kao u OVOJ divnoj pjesmi „Stižu Četrdesete :)“…

Vještina prodaje

Prodaj mi ovu olovku ?
U sada vec kultnom filmu ,,Wolf of Wall Street (Vuk sa Vol Strita )” glavni karakter Jordan Belfort (kojeg glumi sjajni Leonardo di Caprio) prilikom odabira buducih prodavaca u svojoj firmi postavlja zadatak ,,Sell me this pen (prodaj mi ovu olovku)”. Na jednom od njegovih seminara Jordan objašnjava kako je umijece prodaje jedno od najvažnijih u životu jer se svi nalazimo konstantno u nekom obliku prodaje.Ili mi nekom prodamo nešto ili on nama proda razlog zašto to ne želi.

Na kraju filma u obliku predavaca ponovo postavlja to pitanje i dobija različite odgovore .

Po njemu postoje 3 glavna pristupa prodaji :

  1. Pristup baziran na ,,vrijednosti”. Ovdje prodavac govori potencijalnom kupcu kako je olovka vrijedna a nije skupa, kako lijepo izgleda, kako je dobar osjecaj imati je u ruci itd. Po njemu ovaj pristup prodaji koristi skoro 80% ljudi i on je apsolutno amaterski.
  2. Pristup baziran na ,,rješenju”. Ovdje prodavac pokušava saznati kakav problem osoba ima i nakon toga pristupa prodaji olovke kao rješenju .Ovaj pristup je donekle bolji jer gurui prodaje slažu se da ne treba ni poceti nuditi proizvod prije nego saznamo što više o osobi kojoj ga prodajemo. Ipak i ovaj pristup daje limitirane rezultate u praksi.
  3. Kreiranje ,,problema”. U samom filmu jedan kandidat kaže ,,Zapiši mi tvoj broj telefona na salveti. Nemaš olovku?” Iako on to objašnjava klasičnom teorijom ponude i potražnje u samoj srži ove metode leži koncept ,,urgentnosti” i upravo zbog toga ova tehnika je ubjedljivo najdominantnija i njena efikasnost je prosto nevjerovatna. Prodavac kroz koncept podsvjesnih ,,laderra” kreira problem i urgentnost kojim isključuje razumnu neodlučnost, svojstvenu ljudima, tjerajući osobu da kupi proizvod i istovremeno se dobro osjeća zbog toga što je rješila ,,problem”.

Iako Belforta mnogi osporavaju nijedno pitanje kao ovo nije izazvalo toliko debate u profesionalnim krugovima. Napisano je mnogo članaka a neke od najpoznatijih firmi koriste upravo to pitanje kod zapošljavanja.

Tako jedan poznati koncern koristi isto pitanje samo umjesto olovke traže da im se prodaju sunčane naočale i to u zatamnjenoj prostoriji.
Posao je na kraju dobio momak koji nije mnogo pričao za razliku od drugih.
Uzeo je naočale i naizgled pažljivo ih gledao. Nakon toga iznenada je uperio ,,flash lampu” sa svoga mobitela direktno u oči ispitivača i jednostavno upitao
,,Želite li sunčane naočale” ?

Ponuda i potražnja – as simple as that 🙂

Želim Vam od srca puno uspjeha u vještini prodaje !

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkic