„Imamo 2 života, drugi počinje onog momenta kad istinski shvatimo da imamo samo jedan.“

– Konfucie –

 

Jedan siromašni mladić prodavao je robu hodajući od vrata do vrata da bi platio svoje školovanje. Umoran i jako gladan, odlučio je zamoliti za malo hrane na vratima sljedeće kuće. Ipak, kad mu je mlada i vrlo lijepa žena otvorila vrata, posramio se, i umjesto da zatraži malo hrane, zatražio je samo čašu vode.

Mladoj se ženi, vidjevši ga, učini da je možda gladan, i umjesto vode, dade mu veliku čašu mlijeka. On prihvati čašu i vrlo brzo je popije, zatim je upita: Koliko sam dužan? Ona odgovori: Majka nas je učila da se ljubaznost ne naplaćuje.

Onda, od srca vam hvala – reče mladić. Mladić Howard Kelly se odlazeći od te kuće, nije samo osjećao fizički jačim, već je i vjera u Boga i čovjeka u njemu također ojačala, a bio je prije toga spreman odustati i sve napustiti. Godinama kasnije, ta žena se jako razboljela. Lokalni liječnici bili su nemoćni. Napokon, uputili su je u veliki grad gdje su postojali specijalisti koji su mogli proučiti tu rijetku bolest koju je imala. Dr. Howard Kelly, tada najveca zvjezda i strucnjak je također pozvan na konzultacijie,mada su mnogi vjerovali da se nece odazvati imajuci u vidu da je prakticno bilo nemoguce doci do njega.

Kad je čuo ime grada, čudno svjetlo je obasjalo njegove oči. Odmah je ustao otišao do bolnice gdje je bila njena soba sa željom da je vidi. Prepoznao ju je odmah. Vratio se u sobu za konzultacije odlučan da pruži sve od sebe da bi joj spasio život. Od tog dana obratio je posebnu pozornost na njezin slučaj.

Nakon dugačke borbe bitka je dobivena. Dr. Kelly je zatražio od financijske službe da mu dostavi konačni obračun za njezino liječenje, na odobravanje.Kad je dobio račun, pogledao ga je i dopisao nešto na dnu računa, i poslao joj je račun. Kada je žena dobila račun, plašila se da ga otvori – cula je da je najskuplji ljekar bio zaduzen za njen slucaj i bila je sigurna da će ga morati do kraja života plaćati. Ipak, pogledala ga je, i nešto što je bilo napisano na dnu računa, privuklo je njezinu pažnju.

Pisalo je: “Plaćeno u potpunosti jednom davnom čašom mlijeka”, potpis, Dr. Howard Kelly.

Tvoje je samo ono što daš, ili možda ipak ne?

Velika je istina da ljudi žive kao da nikada neće umrijeti a onda umiru kao da nikada nisu živjeli. Kažu da iz života niko ne izlazi živ ali da svako živi na drugačiji način. Kada je riječ o odnosu prema životu, po mome dubokom uvjerenju postoji 5 vrsta ljudi.

Prvi su oni koji prosto egzistiraju.Ove osobe kao da čekaju da im život prođe, ne pokazuju interes ni za čim vrijednim osim za bazičnim, primodijalnim funkcijama.

Drugi su oni koji preživljavaju. Ovakvih je danas možda i najviše, zarobljeni u problemima svakodnevnice, ove osobe poput kletve uvijek i iznova ponavljaju jednu te istu mantru „Šta ćeš, mora se živjeti“. Žive dan za dan i uglavnom u okruženju ili drugima traže razloge svog nezadovoljstva i neuspjeha.  

Treći su oni koje život potroši umjesto da oni troše život.

Četvrti su oni koji proživljavaju život. PrEživiš ili PrOživiš, jedno slovo a tako velika razlika,interesantno, zar ne ?. Ovo su ljudi koji žive život u punom smislu te riječi, gledaju da maksimalno iskoriste onih svih 86.400 sekundi koje banka života neumoljivo dijeli svakoga dana. Ovi ljudi uživaju u malim stvarima, koncentirraju se više na ono što imaju a manje na ono što nemaju, život posmatraju kao dar koji treba maksimalno iskoristiti u svakom smislu te riječi. Pozitivni su, puni energije,uvijek u pokretu, rade na više stvari istovremeno, brinu o sebi u svakom smislu te riječi, izlaze, druže se kao da sutra ne postoji.

Ipak postoji i peta vrsta. To su oni rijetki koji uspiju nadživjeti život. Ovo su ljudi koji su umrli prije smrti, to su oni koji su svjesni da život nije samo dar nego i jedinstvena prilika da uradimo nešto duboko i značajno što će ostaviti trag i nastaviti živjeti kad nas više ne bude. Ove osobe, baš kao u gore navedenoj priči svjesni su da je njihovo samo ono što daju, istovremeno vjerujući da je sreća jedina stvar koja se multiplicira kada se dijeli.

Kažu da je jedina svrha života, život sa svrhom. Misija nije ništa drugo nego izjava o svrsi postojanja. Kada kažemo za nekoga da se nalazi na misiji onda govorimo o nekome ko je davno dao odgovor na svoje „Zašto“ i koga je upravo zbog toga teško skrenuti, unatoč svim svakodnevnim poteškoćama, sa puta kojim je krenuo.

Život je suviše kratak da bi bio sitan. Da bismo ga živjeli u punom smislu te riječi i eventualno nadživjeli, moramo biti istinski svjesni da nećemo dobiti drugu šansu. Život nema reprizu.

Dva najvažnija dana u životu svakoga čovjeka su dan kada se rodi i dan kada istinski spozna zašto. Zašto smo ustali jutros, zašto idemo na posao na koji idemo, zašto provodimo dane kako ih provodimo, zašto živimo, uostalom zašto čitamo ovu kolumnu i šta ćemo uraditi nakon što je pročitamo ?

Najbrži način da imaš prijatelja jeste da i budeš prijatelj. Najbrži način da budeš sretan jeste da nekog drugog usrećiš. Najjednostavniji način da nadživiš život jeste da shvatiš da je tvoje samo ono što daš.

Ako se slažete, znate šta Vam je činiti.