Odvojite malo vremena i procitajte ovu istinitu, a istovremeno inspirativnu pricu.
Jedne olujne noći, u sitne sate, jedan postariji bračni par se sklonio od kiše u predvorje malog filadelfijskog hotela, u nadi da će pronaći sobu za tu noć. Međutim, na njihovo veliko razočarenje, hotel je bio pun.

“U gradu su tri velika seminara”, rekao im je raspoloženi recepcionar. “Bojim se da su svi hoteli puni.”

Par je počeo da se okreće prema vratima, a recepcionar je nastavio: “Ali, nikako ne mogu u jedan sat poslije ponoći da pošaljem ovako sladak par kao što ste vi na tu strašnu kišu. Da li biste željeli da prespavate u mojoj sobi? Nije ništa posebno”, dodao je, “ali biće vam prijatno za jednu noć.”

Nisu baš željeli da prihvate čovjekovu ponudu i izbace ga iz njegove sopstvene sobe, ali on nije popuštao. “Ne brinite za mene. Biće mi dobro”, rekao je veselo, i oni su konačno odlučili da ostanu u hotelu.

Kada su se sljedećeg jutra odjavljivali, gospodin je rekao recepcionaru: “Vi bi trebalo da budete upravnik najboljeg hotela u Sjedinjenim Američkim Državama. Možda vam jednog dana i sagradim jedan.” Čovjek na recepciji se samo nasmiješio i zahvalio.

Poslije dvije godine hotelski službenik je dobio pismo od starijeg gospodina. U pismu je podsjetio recepcionara na noć u kojoj je pomogao postarijem bračnom paru i pozivao ga da dođe i posjeti ih. Bila je priložena i povratna karta do Njujorka, kao i pozamašan iznos novca za troškove. Iako je skoro zaboravio na taj događaj, odlučio je da se odazove njihovom pozivu.

Dočekali su ga na stanici i najprije odveli na ugao Tridesettreće ulice i Pete avenije.

“Ovo je”, rekao je gospodin pokazujući ogromnu novu zgradu od crvenkastog kamena na uglu,”hotel koji sam upravo sagradio i želim da ga vi vodite”
“Vi se sigurno šalite”, rekao je službenik.
“Uvjeravam Vas da se ne šalim”, rekao je stariji čovjek sa osmijehom na licu. Njegovo ime je bilo Vilijem Valdorf Astor. Ogromna zgrada s tornjićima je bila, i danas je, zvanično najbolji hotel na svijetu, čuveni Valdorf Astorija. A mladi službenik je bio Džordž S. Bolt, prvi upravnik hotela, čija slika i danas krasi predvorje ovog objekta, kao podsjetnik svim uposlenicima da se ljubaznost isplati kada se najmanje nadate, da nikada ne znate ko Vas u tom momentu posmatra i procjenjuje, i da se dobro ipak na nekom kraju dobrim vraća.

Šta Vi mislite o ovoj priči i njenoj pouci? Da li u današnjem vremenu i u kojoj mjeri vrijedi ova deviza? Da li kada činimo neko dobro trebamo očekivati da nam se dobrim vrati i od koliko dobrih djela po vašem iskustvu nam ljudi zaista i dobrim vrate dobro koje smo im učinili?

U očekivanju vaših komentara i aktivnosti unaprijed Vam se zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam!

Iskreno Vaš,
Dr Kenan Crnkić